Bojkot trgovina: Neuspjeh ili početak šire akcije?
Nakon nešto više od dva tjedna od prvog organiziranog bojkota trgovina 24. siječnja i početnih snažnih emocija kod građana, racionalno razmišljanje polako preuzima dominaciju, a to znači i otvaranje mogućnosti za objektivno sagledavanje i analizu postignutog u odnosu na zacrtane ciljeve.
Primarni cilj bojkota bio je i ostao nastojanje građana da se previsoke cijene u trgovinama korigiraju do neke prihvatljive razine u odnosu na kupovnu moć gađana, kao i u odnosu na cijene u istim trgovačkim lancima u susjednim zemljama. Od početka je bojkot bio usmjeren isključivo na trgovce, posebice trgovačke lance, no Vlada je vješto iskoristila situaciju kao distrakciju, pružajući podršku bojkotu i građanima, premda je svjesna vlastite odgovornosti za visoke cijene. Vlada je ta koja postavlja ekonomske i regulatorne okvire i samim time snosi najveću odgovornost za divljanje cijena i nepostojanje učinkovitih kontrolnih mehanizama.
Za razliku od brojnih „generala poslije bitke“ BUZ je (Milivoj Špika) još i prije prvog bojkota 24. siječnja u svojim objavama kao i na održanoj konferenciji za medije upozorio da će se sa bojkotom dogoditi ovo čemu danas svjedočimo. Početni veliki odaziv je brzo oslabio jer se već slijedeći petak pokazalo da gubi dah, a nakon trećeg uzastopnog petka bojkot se poprilično ispuhao. Sve više građana uviđa kako samo bojkot trgovaca neće rezultirati trajnim smanjenjem cijena, te da pritisak treba usmjeriti i prema Vladi koja snosi najveću odgovornost.
Ne smijemo se na bazi emocija zanositi ishitrenim zaključcima kako će se smanjenje prometa u jednom danu ili tjednu značajno odraziti na poslovanje trgovačkih lanaca jer to naprosto nije realno, niti će ih to motivirati na korekciju cjenovne politike. U uređenim društvima postoje mehanizmi za regulaciju tržišta koji osiguravaju poštenu tržišnu utakmicu, no u Hrvatskoj, Vlada i Hrvatska narodna banka nisu poduzeli ništa kako bi obuzdali rast cijena i nekontroliranu inflaciju. Upravo Vlada, kao najodgovorniji čimbenik, svojim nečinjenjem omogućava divljanje cijena, dok građani snose posljedice njihove nesposobnosti i nebrige.
Svjesni svega navedenog i vođeni iskustvom u trgovačkoj branši, smo javno zatražili i predložili svim dionicima, posebno Vladi, koji na bilo koji način sudjeluju u formiranju maloprodajne cijene, da žurno poduzmu potrebne korake u okviru svojih nadležnosti. No ako promjene izostanu, 01. ožujka na prosvjedu u Zagrebu na Trgu BJJ javnosti ćemo predočiti problem i bez odlaganja pozvati građane da zajedno krenemo sa odlučnijim akcijama prema najodgovornijima, a to je u prvom redu Vlada, pa tek onda trgovci. Svjedoci smo kako svi akteri u lancu sustavno iskorištavaju prilike za povećanje profita ili ubiranje nameta, a građani sve više postaju žrtve tog procesa.
Borba protiv temeljnih principa tržišne ekonomije, poput duljeg zamrzavanja nekih cijena, bila bi korak unatrag, no borba protiv neodgovornih politika koje omogućuju pohlepu i iskorištavanje građana nužna je i opravdana. S obzirom na nerazmjerno veliki broj trgovačkih lanaca u Hrvatskoj u odnosu na broj stanovnika, organiziranim akcijama građana i te kako možemo doprinijeti da neki od trgovačkih lanaca, posebice oni koji ostvaruju najveću dobit tijekom turističke sezone kroz agresivno podizanje cijena, u nekom trenutku „motiviramo“ da ozbiljno razmotri i opciju stavljanja „ključa u bravu“.
Građani su kroz provedene bojkote pokazali spremnost na borbu za svoja temeljna prava i dostojanstven život, stoga je na svima nama da probuđenu energiju usmjerimo prema pravim ciljevima i rješenjima. Jasno definirana strategija i ciljevi ključni su za uspjeh. Stoga ćemo svi zajedno 01. ožujka s Trga bana Josipa Jelačića poslati Vladi jasnu poruku da se građani ne šale. Dosta nam je siromaštva, korupcije, kriminala i pohlepe.
Vrijeme je za promjene!
