BUZ - Intervju predsjednika Milivoja Špike za mjesečnik Glas umirovljenika

Predsjednik BUZ-a Milivoj Špika dao je za mjesečnik Glas umirovljenika kratke odgovore na nekoliko postavljenih mu pitanja....

Pitanja i odgovori:

1. Kakav je Vaš stav o rješenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava, kojeg podržavaju i umirovljeničke udruge, da se onima kojima je to povoljnije osigura pravo povratka iz II. obveznog mirovinskog stupa u I. stup ili da se, kako predlaže financijska industrija, svima iz dvostupnih mirovina osigura dodatak od 27 posto?

 

Ministarstva rada i mirovinskog sustava još uvijek nije javnosti podastrlo ništa službeno kao svoj prijedlog mirovinske reforme tako da neke udruge koje su se očito u najboljoj namjeri ipak malo istrčale sa javnom podrškom nisu mogle podržati ništa do li neko od više razmišljanja koja su plasirana u javnost kao probni baloni. Ideja o slobodi izbora odnosno mogućnosti prelaska iz 2. stupa u prvi prilikom umirovljenja  je sasvim u redu no onda se nameće pitanja opravdanosti postojanja 2. stupa budući da prijelaz odgovara velikoj većini osiguranika odnosno njih negdje cca 97% bi prilikom umirovljenja prešlo u prvi stup.

 

BUZ se dakako slaže sa ovakvom mogućnošću no u tom smo slučaju još više za to da se 2. mirovinski stup popuno ukine i sve prenese u prvi, između ostalog i zato jer bi to automatski smanjilo javni dug Hrvatske za 1/3. Dakako da BUZ podržava osobnu štednju za mirovinu no nikako ne podržavamo model 2. mirovinskog stupa na način kako je osmišljen i kako se provodi u Hrvatskoj budući da od takvog modela imaju koristi samo OMF-ovi odnosno njihovi vlasnici, dočim budući umirovljenici jesu oni koji će vjerojatno u nekom trenutku ostati bez svega, kao što se dogodilo svugdje gdje se ovakav „Čileanski“ model primjenjivao.   

 

OMF-ovi bi naravno pristali na svaku varijantu „reforme“ pa i u slučaju dodatka na mirovinu iz 2. stupa od 27% ako tako nešto predloži Vlada RH jer isti im istovremeno najavljuju i povećanje izdvajanja za dodatnih 1% što za njih automatski znači povećanje prihoda za daljnjih 20%...

 

Dakle da skratimo, BUZ jeste za neki od oblika dobrovoljne štednje za buduću mirovinu no nikako po modelu 2. stupa kojeg neki njihovi zagovornici uporno podvaljuju građanima pričom kao da se radi o 3. dobrovoljnom stupu. Ključna „obmana“ u ovom slučaju je u definiciji vlasništva uplaćenih sredstava koji su u slučaju 2. stupa samo virtualno vlasništvo osiguranika budući da osiguranik ni u jednom trenutku ne može slobodno raspolagati a „svojom“ imovinom, dočim takve prepreke kada je riječ u 3. dobrovoljnom stupu nema.

 

2. Držite li potrebnim razdvajanje mirovina po općim propisima od onih po posebnim propisima (povlaštenih); što je započeto 2014. i suspendirano od strane aktualne Vlade?

Apsolutno da, držimo da je to nužan preduvjet za početak bilo koje ili kakve mirovinske reforme.

 

3. Umirovljeničke udruge tvrde kako sve mirovine koštaju 39 milijardi kuna, od čega se 22 milijarde uprihode temeljem doprinosa iz plaće. Udruge drže kako nije riječ o 17 milijardi kuna razlike, jer treba odbiti 6 milijardi za posebne/povlaštene mirovine i 6 milijardi tranzicijskog troška II. mirovinskog stupa, što bi značilo da bi uz povećanje zaposlenosti mirovinski sustav doista mogao biti smatran posve održivim. Slažete li se s takvom prosudbom?

Računica je sasvim točna kao i zaključak koji je izveden, no takav način razmišljanja nas odmiče od fokusa na pravi problem, a taj je da ne smijemo smetnuti činjenicu da je netko za svoju mirovinu izdvajao cijeli radni vijek, i da to nije problem zbrojiti kao ni izvršiti revalorizaciju ukupnih izdvajanja kroz cijeli period, pa na osnovu toga i uz prosječni životni vijek izračunati koliko pojedinac od svojih uplata na koncu „povrati“ kroz svoju mirovinu…. 

 

BUZ se slaže da nikako ne može biti riječi o 17 milijardi razlike kada se izdvoje „povlaštene“ mirovine i tranzicijski trošak 2. stupa, kao što se slažemo da je ključ za efikasno rješenje problema održivosti mirovinskog sustava u povećanju broja zaposlenih, no sa vladom se nikako ne slažemo u tome kako provodi svoju gospodarsku, fiskalnu i socijalnu politiku koje za posljedicu imaju egzodus  do sada neviđenih razmjera.

Hrvatska ima enormne mogućnosti u zapošljavanju mladih u području poljoprivrede i prehrambene industrije, kemijske, drvne, metaloprerađivačke i uslužne - turističke djelatnosti, ali samo uz uvjet da se pametnim politikama štiti i potiče domaća proizvodnja kao i potrošnja roba i usluga od uvoznih koje svojim kvalitetama nikako ne bi smjele naći svoje mjesto u Hrvatskoj, posebno  na policama trgovačkih lanaca kada je riječ o prehrambenim proizvodima.

 

4. Podržavate li proširenje prava na rad i na druge kategorije umirovljenika prema općim i posebnim propisima? Trenutno ovo pravo imaju samo starosni umirovljenici, profesionalni invalidi i branitelji.

Svi bi umirovljenici trebali imati slobodan pristup tržištu rada, ali tek u slučaju kada se iscrpi sva  raspoloživa nezaposlena radna snaga u navedenoj djelatnosti u sredini u kojoj živi. Dakle treba maknuti sva ograničenja za rad umirovljenika ali uz uvjet da se umirovljenici ne dovedu u situaciju da na bilo koji način svojom reaktivacijom ruše cijenu rada odnosno ugrožavaju zapošljavanje mladih ili nezaposlenih osoba.   

 

5. Smatrate li opravdanim udar na prijevremene umirovljenike, pa i one koji su dugogodišnji osiguranici?

Ne vidimo nikakvo opravdanje za penalizaciju „prijevremenog“ umirovljenja ako će se mirovina izračunavati isključivo temeljem uplata pojedinca u mirovinski fond.  Mirovina mora biti posljedica nečijega rada i uplata u mirovinski fond, ili pak nečije odluke koji temeljem toga iz državnog proračuna isplaćuje nekome dio ili pak cijelu mirovinu po jednom od posebnim propisa, a sve izvan toga se ne može nazivati mirovinom bez obzira na razlog. Ako je nakon umirovljenja pojedinca „zarađena“ mirovina nedostatna za život dostojan čovjeka onda je na državi da odredi socijalni dodatak mirovini koji se isplaćuje ne iz mirovinskog fonda već iz određene stavke državnog proračuna