BUZ zna kojim putem treba ići……

Na ovaj slikoviti tekst gospodina Ivice Relkovića kojim analizira stanje političke scene na kraju 2017. mogli bi nastaviti započeti niz sa drugim strankama ili opcijama koje će bez obzira na trenutnu ne/važnost (po broju saborskih mandata) uskoro biti i te kako važan faktor koji bi rezultatski (uz malo političke mudrosti) mogao presuditi pobjednika na slijedećim izborima…. pa bili oni redoviti za EU parlament i predsjednički u slijedećoj, odnosno parlamentarni u 2020-oj.

…No kako se problemi na demografskom, gospodarskom i socijalnom polju samo množe i poput graničnih problema sa Slovenijom samo guraju pod tepih, ne treba sasvim isključiti ni mogućnost prijevremenih parlamentarnih izbora koji mogu biti posljedica iznenadnih turbulencija unutar HDZ-a samog ili pak što nije isključeno i unutar koalicije HDZ – HNS.  HNS zna da mu političkog života nema nakon slijedećih izbora izuzev ako mu sadašnji partner unaprijed ne garantira određeni broj mandata, a kako se to iz sasvim razumljivog razloga neće dogoditi sasvim logično je da će se HNS vjerojatno odlučiti na riskantnu ali realno i jedino moguću igru, igru koja će dovesti do pada odnosno rušenja vlade radi „zaštite nacionalnih interesa“….  Ostaje im dakle samo čekati dobru priliku, a biti će ih sigurno nekoliko u vrlo skoro vrijeme, počevši od reakcije javnosti na sve izraženije probleme glede graničnog spora sa Slovenijom pa do skorašnjeg raspetljavanja odnosno uočavanja sve očitije je i moguće loših posljedica donošenja Lex Agrokoara.

 

U navedenim okolnostima veoma je važno pozicioniranje političkih predstavnika umirovljeničkog biračkog tijela koje svojim glasovima praktično odlučuje svake izbore. Razjedinjeno i podijeljeno na hrpu relativno malih stranaka kao što je bilo sve do nedavno bilo je osuđeno unaprijed na mrvice „velikih“. Kako se u javnosti posljednjih nekoliko godina uspjelo etablirati nekoliko prepoznatljivih umirovljeničkih stranaka, a svijest o stvaranju i jačanju zajedničke opcije dovoljno sazrela da je postalo jasno kako samo uskom suradnjom ili pak ujedinjeni mogu imati važnu, ako ne i presudnu ulogu u kreiranju političke budućnosti Hrvatske. U navedenom kontekstu sve se jasnije nadziru obrisi nečega što će kod umirovljenika svakako u vrlo skoro vrijeme probuditi optimizam.

HSU je kao parlamentarna stanka kroz više uzastopnih saziva svakako u ulozi neformalnog političkog lidera umirovljenika, a BUZ kao bivša parlamentarna stranka i jedna od upornih zagovaratelja suradnje uvijek spreman partner, te uz MUH i nekoliko drugih čimbenika koji u posljednje vrijeme intenziviraju međusobnu suradnju su na dobrom putu ka stvaranju jedne jake umirovljeničke opcije koja bi u javnosti, a posebno kod umirovljenika kojih je 1,2 milijuna zasigurno mogla dobiti i više no ozbiljnu potporu. U tom kontekstu treba istaći izvrsnu suradnju HSU-a i BUZ-a na lokalnim razinama, posebno u gradovima poput Zagreba i Osijeka na prošlim lokalnim izborima, što je dalo dodatni poticaj na jačanju suradnje i na nacionalnoj razini.

Sve je dakle u našim rukama…. a svi željni iskrene suradnje su naravno uvijek dobro došli….