Pandemija COVID-19 je došla u fazu kada se uvode mjere izvanrednog stanja za dio ili na cijelom području u sve više država što znači da je pitanje kada će prema tako radikalnom pristupu krenuti svi, no slušajući mnoge stručnjake moramo se zapitati da li je sve to uopće potrebno odnosno da li o COVID-19 uopće imamo sve relevantne informacije. Analizirajući poduzete mjere protiv pandemije u različitim zemljama uključujući i Hrvatsku sa onim što o COVID-19 govore stručnjaci epidemiolozi dolazimo do cijelog niza nelogičnosti koja traže objašnjenja....
Stručnjaci ističu da kod 80 – 90% zaraženih koronavirusom nema nikakvih komplikacija odnosno da komplikacije i teži oblici bolesti nastupaju u pravilu tek kod osoba starije životne dobi i u kombinaciji sa nekom od kroničnih bolesti. Posebno je istaknuto od stručnjaka da od koronavirusa u vrlo malom broju obolijevaju odnosno bivaju zaražena djeca sa gotovo 100%-tnim ozdravljenjem bez ikakvih posljedica, a tek pomicanjem životne dobi prema starijoj populaciji se broj zaraženih povećava u vrlo sličnim ili nešto povećanim omjerima kao da se radi i o redovitoj sezoni gripe sa tek nešto malo težim posljedicama. Po riječima stručnjaka a i preporukama koje nadležni izdaju građanstvu koronavirus je ozbiljnija prijetnja tek za osobe starije životne dobi odnosno one iznad 65 godina koje su već ugroženog zdravlja sa nekom od kroničnih bolesti.
U Hrvatskoj je možda tek par stotina tisuća starijih osoba sa jednom ili više kroničnih bolesti koji upravo radi te činjenice spadaju u rizičnu skupinu za koju COVID-19, po riječima epidemiologa, predstavlja realnu opasnost po život. Ako je to uistinu tako kako stručnjaci kažu, a nema razloga ne vjerovati im, onda bi moglo biti efikasno rješenje ono kojim bi se osigurali uvjete za izolaciju ili samoizolaciju navedene skupine kako bi se na taj način omogućilo da preostali dio populacije sasvim normalno funkcionira. Eventualnim zaustavljanjem svih aktivnosti uvođenjem izvanrednih mjera, dakle prekidom rada škola, vrtića, fakulteta, ugostiteljskih objekata i cijelog niza drugih djelatnosti, proizvodnih posebno, a što bi realno moglo uslijediti, bi dovelo do nesagledivih štetnih ekonomskih i socijalnih posljedica koje bi u pravom smislu riječi mogle biti razorne za ionako krhko hrvatsko gospodarstvo koje već trpi velike financijske gubitke, posebno u sektoru transporta i turizma....
Zašto dakle ne primijeniti odgovarajuće mjere kojima možemo efikasno zaštiti ugrožene skupine naših sugrađana, ali istodobno i mjerama na osnovu kojih svi ostali mogu sasvim normalno funkcionirati?
