Da li su o problemima u brodogradnji svi i sve znali, i o tome jednostavno šutjeli ….

Da li su o problemima u brodogradnji svi i sve znali, i o tome jednostavno šutjeli ….

Odgovor na postavljeno pitanje je jedno veliko DA, da, svi su sve znali i o tome uglavnom iz neke osobne koristi naprosto šutjeli, tako da cmizdrenje koje ovih dana slušamo od nekih župana i gradonačelnika iz JLS u kojima se nalaze brodogradilišta spadaju u nastavak jedne „lopovske“ groteske koja se već dulje vrijeme odvija pred očima svih nas.  Uvijek su kao članovi NO brodogradilišta bili prisutni ljudi iz JLS tako da njihovo trkeljanje da nisu ništa znali o poslovanju jest naprosto laž. Ne da su znali već su kao članovi No po Zakonu čak i odgovorni za sve što se u brodogradilištima događalo, a da je tako mogu i osobno potvrditi budući sam nekada u Trogiru i sam kroz nekoliko mandata bio na više raznih funkcija koje su omogućavale i sudjelovanje na nekoliko rasprava o navedenoj problematici (od 2001. – 2009. sam bio u ulogama gradskog vijećnika, dogradonačelnika i predsjednika GV).

Nakon donošenja odluke o vlade RH o namjeri i načelima privatizaciji brodogradilišta (21.05.2008.) sva su brodogradilišta morala izraditi plan restrukturiranja koji se trebao poslati EK na odobravanje, pa je to između ostalih uradio i Brodotrogir, a da bi sve imalo dodatnu političku težinu kod Vlade program je prezentiran i vijećnicima  koji su mu trebali dati potporu…. u nastavku pišem samo o zbivanjima u slučaju Brodotrogira, no stvari su se odvijale u svima ostalima na potpuno isti način tako da vjerujem sve navedeno ovdje vrijedi i za sve ostale….. Dakako da je i sam grad u to vrijeme (kao i uvijek prije i poslije) u NO imao svog predstavnika, u tom trenutku je to bio tadašnji gradonačelnik Vedran Rožić koji nikada, bilo Gradskom vijeću Trogira ili poglavarstvu, nije spomenuo postojanje bilo kakvog problema u poslovanju Brodotrogira, mada smo javno dostupnih podataka svi znali da posluju loše i da im se u budućnosti crno piše. No kako je članstvo u No donosilo lijepe prihode, vođama sindikata omogućavale lijepe plaće, kooperantskim tvrtkama enormne zarade, radnicima da masovno „marendavaju“ pola radnog vremena, a u drugom da rade gradele, peke i sl.  itd.. itd… nitko nije bio previše zabrinut jer država će, kako su uvijek svi bili uvjereni,  sigurno opet pokriti gubitke nastale kao realni ishod svega navedenog, uključujući i ne/sposobnosti uprave koja svojim vođenjem posla uporno stvara nenormalne gubitke, gubitke koji su stalno na godišnjoj razini premašivali iznos isplaćenih plaća?!

Svaki glas razuma koji bi ih u nekim pruženim prilikama, poput npr.  jedne sa sjednice GV Trogira od 29.09.2008. kada je tadašnji (i sadašnji) predsjednik uprave Brodotrogira tražio potporu za svoj program restrukturiranja,  upozoravao na neodrživost takvog ponašanja kao priloženog programa, bi se smatrao neargumentiranim napadom na Brodotrogir, lokalnu političku elitu odnosno njihovu čast i brigu za radnike,  i dakako, bio izvrgnut paleti pritisaka od kojih se naprosto nije bilo moguće braniti, a pogotovo ako u takvom obračunu sa nepoćudnim pojedincem svoje snage udruže lokalni HDZ i SDP…

Ako se neki od vas pitaju zašto sve ovo navodim, onda je odgovor je u činjenici da sve one koje zanima što se događali nakon, ali i prije, odluke Vlade o privatizacije brodogradilišta, želim informirati kako svi tada 2008., pa i ranije , nismo šutjeli kada je trebalo nešto poduzeti, i kako nismo svi isti kako neki uporno žele prikazati štiteći dijelom sebe, ali i svoje prethodnike koji su mogli i morali, no ništa poduzeli nisu. 

Kako sam o problemima brodogradnje, posebno o zbivanjima u trogirskom brodogradilištu javno istupao još prije 15-ak i više godina, koristim priliku prenijeti samo jedan mali dio toga objavom dijela službenog stenograma sa jedne (29.09.2008.) od više sjednica GV Trogira na kojima je bila riječ o Brodotrogiru odnosno problemima na koje sam upozoravao kao i negativno mišljenje o programu restrukturiranja  kojeg je tadašnja uprava ponudila a GV Trogira uz potporu lokalnog HDZ-a i SDP-a svesrdno podržali…. dakako uz moj glas protiv…

 

Sjednica GV Trogira od 29.09.2008. (izvadak iz izvornog stenograma sjednice)

Milivoj Špika: Poštovani kolege, predstavnici Brodotrogira i članovi poglavarstva. Malo mi je zasmetalo ono na početku da imamo samo 5 minuta vremena s obzirom da je ovo vrlo važna tema. Kako smo mi ovdje članovi Gradskog vijeća, dakle političko tijelo, postavlja se pitanje kako mi u tom kontekstu možemo raspravljati o ovome programu restrukturiranja škvera s obzirom da to nije u domeni obveza čime se mi ovdje bavimo, no ako je to sagledavanje s jednog političkog aspekta, onda se sasvim slažem s tim.

Ovdje sam imao priliku čuti izlaganje predsjednika uprave Brodotrogira koju bih ja mogao definirati kao jedan izvanredan nekrolog za trogirski škver s obzirom da je izlaganje popratio nizom kontradiktornosti da ne kažem nelogičnosti. Zato sam i izašao da skratim ovaj ovdje slajd pa da čisto malo kroz njega prijeđemo neke stvari. Ja ne znam što bi ovdje Gradsko vijeće trebalo prihvatiti, utvrditi, usvojiti ili ne podržati ili bilo što.

Svatko normalan u ovom gradu će podržati sve ono što ide ka boljitku ove lokalne jedinice samouprave pa dakle i u očuvanju opstojnosti Brodotrogira ili bilo čega što bi tamo sutra bilo, ali u smislu ne samo zadržavanja postojećeg broja radnika već i povećanja. Pa kao što vidimo Europska unija odnosno komisija neće podržati neke stvari, a ja sad ovdje kažem ispred svih vas, ovaj ovdje program neće podržati ni u ludilu jer je jednostavno nelogičan i jer je neodrživ. Kaže da okolnosti koje su dovele Brodotrogir u poteškoće su posljedice rata. Pa koliko dugo će taj rat biti u našim glavama i koliko dugo ćemo se mi za našu nesposobnost i sve ono što radimo naopako pozivati na rat. Rat je moguć još u nekim glavama kad treba tražiti neko opravdanje.

Što se tiče ove druge točke, tehnološkog zaostajanja, pa tko je kriv u Trogiru što tehnološki nije pratio cijeli tijekove proizvodnje. Ovaj ovdje plan koji ste vi danas vidjeli je nešto što je 99,9 % istovjetno onom što smo mi ovdje vidjeli u prethodnom sazivu Gradskog vijeća. Što je to sprečavalo upravu Brodotrogira, a u istom je sastavu ako se ne varam, da to restrukturiranje nije provelo prije godinu, dvije ili pet i više godina? Što je to spriječilo upravu to ne napravi? Ako ćemo reći da je posljedica rata utjecala nepovoljno onda je to bilo samo u jednom segmentu s obzirom da je Brodotrogir i ondašnja jugoslavenska brodogradnja temeljila svoju proizvodnju i uspješnost u razmjeni s bivšim Sovjetskim savezom. Zar postoji netko kome treba i danas, 18 godina nakon, objašnjavati da nema više razmjene nego izaći na tržište i ukoliko si uspješan izvoli.

Rizici ugovaranja posla na dugi rok - tko je uopće ugovarao te poslove i čiji je to rizik i što je uopće radio taj menadžer, a ako se ne varam ima stotinjak ljudi u Brodotrogiru koji primaju menadžerske plaće?

Čiji je to rizik, koji su to parametri koje vodstvo škvera nije znalo prilikom sklapanja tih poslova, a ovi u svijetu svi ostali znali, jer postoji u svijetu niz uspješnih škverova, namjerno neću reći profitabilnih, reći ću uspješnih. Navodi se i promjena tržišnih cijena brodova, a i čuli smo maloprije iz jednog primjera ovi kemikal tankeri da su bili prije nekoliko godina 20-ak i nešto milijuna, sad su 60, to je super, znači da je škver zaradio. Osim ako se nije dogodilo da nije netko te brodove pogađao ne predviđajući rast cijena tog proizvoda, a pogodili su ih nepovoljno pa taj brod u svijetu košta 60 i više milijuna dolara, a u Hrvatskoj ga možete kupiti za 45.

Kažemo da je naša domaća industrija nerazvijena, a ja pitam kakve uopće veze ima naša domaća industrija s brodograđevnom industrijom? Koliko uopće imamo inputa u jedan brod iz domaće proizvodnje? Ja imam podatak da neki elementi koji su ugrađeni u brod tzv. VIBO program, (vanjska izrada brodske opreme) da je prije nekoliko godina bila u visini pa recimo nekih milijun eura. Promjenom određenih ljudi to je odjednom skočilo na tri milijuna. Dakle, imalo bi logike da je taj VIBO program dat privatnicima i obrtnicima odnosno višku ljudi iz škvera koji bi to izbacivao i vračao u taj škver. Ta tri milijuna eura danas se VIBO opreme nabavlja od tvrtki koje su u Istri, koje su u Italiji koje su negdje van, a ne ovdje. A ponašanja u ovom Brodotrogiru su ostala ista, i ja kažem da je to zbog toga što se tamo uzimaju puno lakše godišnje provizije.

Vrlo je zanimljivo pitanje kako je to moguće da kompletna kooperacija koja s nemalim brojem djelatnika sudjeluje u brodograđevnoj industriji posebice u Trogiru radi super uspješno. Kako je to moguće da svi koji radu za škver rade profitabilno, rade uspješno, imaju novce, a jedini koji na kraju ima gubitak jeste Brodotrogir.

I ovdje je jedan detalj bio vrlo zanimljiv, ja ga se sjećam prije 5 godina, isto je gosp. Mateo bio ovdje kad smo pričali o tom uspješnom poslovanju Brodotrogira pa je u jednom trenutku ispalo kad sam inzistirao na tim podacima da su gubitci u poslovanju 5 puta veći od temeljnog kapitala. Vidjeli smo ovdje u ovom programu da su ti gubici godišnje čak i do razine 30% kad se uzme u obzir što sve država subvencionira. Ako ste vidjeli iz ove jedne tabele je označena rast produktivnosti oko 22%, znači još uvijek smo u minusu, što znači da mi pred Europskom komisijom nemamo šanse proći jer škver ne može poslovati pozitivno.

Ono što je ta komisija tražila od hrvatske brodogradnje jeste da to može funkcionirati na način da država zna što to subvencionira, a na ovaj način kako se to radi ovdje to znači pokrivati gubitke. E sad, ono što je mene posebno interesiralo na ovom Vijeću je što to znači profuturo iza 31.12. ove godine. Hoće li to odjedanput menadžment škvera postati efikasan i čarobnim štapićem riješiti sve probleme. Što je značilo onih 1200 ljudi kao škverovi djelatnici i negdje 600 ljudi iz kooperacije. Što to znači? Tko to kaže da će se povećati produktivnost?

Ako mene nešto znanja služi iz ekonomije, onda se ona može postići samo na jedan način, a to da je input manji u odnosu na ono što će se naplatiti. A onda s druge strane imamo definiciju škvera kako nitko neće ostati na ulici bez posla. Pa dobro, gdje će onda oni raditi'? 1000 ih je viška, i sad netko kaže kako tih 1000 neće ostati na ulici odnosno neće ostati bez posla. A kako ti isti nisu riješili 2000 koji su ostali na birou? Kako mi možemo vjerovati u nešto što će biti sutra dobro kad znamo da su gubici škverova veći od bruto plaće? Znači, da bi bilo pametnije da sjede kući i primaju plaću i da ništa ne radimo. Još bi čak nešto i zaradili.

Dakle, ono što bih ja želio ovdje pitati i što bih želio da mi se odgovori to je kakve poslove radi ovih stotinjak ljudi u škveru koji imaju menadžerske plaće? A pošto vidimo ovdje predstavnike sindikata očekujem da i oni nekim svojim angažmanom opravdaju relativno visoke plaće, ako se ne varam i dvostruko veće od djelatnika.

Zatim, pitao bih jedno pitanje koje će možda zvučati bezobrazno ali nije, kako to da neki istaknuti ljudi na rukovodećim pozicijama u škveru imaju nerazmjerno veliku mirovinu u odnosu na primanja koja imaju, a rade na poslovima koja baš ne omogućavaju posebno velike plaće? Tamo se kao i svugdje namještaju se poslovi. Ovo meni sliči na jednu igricu kao sa ZERP-om. Sad ćemo mi tu nešto pričati pa će se nešto događati pa se svi bore za radnika, a onda će sutra netko doći s ove govornice ili s nacionalne dalekovidnice…

Još jednom ponavljam volio bih čuti ovdje od uprave nešto više osim ovih pukih fraza, a ja bih rekao i političkih floskula, a ne prikaz i obrazloženje jednog dana za restrukturiranje. Logika kaže, a i ono što vidimo pa možete čitati iz stare štampe ovoliki broj škverova u Hrvatskoj opstati neće. To u Hrvatskoj ne znaju samo oni koji se ne žele informirati. Ono što mene zanima ovdje za ovaj trogirski dio i ovih 2000 ljudi, što uprava kani napraviti?

Ponovit ću još jednom ono pitanje od prije 5 godina, direktore trogirskog škvera, što vam je gospodarski supstitut? To sam vas pitao prije 5 godina, a niste mi odgovorili pa sad mi kažite. Vidim da se trudite obrazložiti da je to neki vid privatizacije i neke nove djelatnosti. To ne drži vodu. Ovo što ste vi danas iznijeli, neće vam prihvatiti nitko jer je ekonomski neodrživo. A kažem još jednom, podržavam sve ono što će biti pozitivno za djelatnike.

Hvala.