Hrvatska brodogradnja ili Tko će bolje svoje grijehe skriti.....

Javno kukanje svih involviranih oko problematike i navodno traženje spasa za hrvatsku brodogradnju se može prodati samo onima koji o navedenoj temi pojma nemaju ili su nekada znali ali ih je sada odjednom uhvatio neki oblik „sinkope“, a to znači kako smo opet na početku i da nitko ništa ne zna i da će opet kao i prije 15-ak godina opet samo nas nekoliko ponavljati ono isto što smo im i tada govorili ….

Nitko se sada kada je prostor za rješavanje problema u brodogradnji sužen u tolikoj mjeri da je stečaj realna, ako ne i jedina, opcija ne može niti smije izvlačiti bez preuzimanja svog dijela odgovornosti, a ono što je najgore u cijeloj ovoj tužnoj priči je da su krivci za sadašnje stanje doslovno svi, od radnika, sindikata, uprava, članova NO, JLS,  pa sve do Vlade RH….. dakle svi oni koji su godinama uporno zatvarali oči računajući da će Vlada i nadalje pokrivati iz proračuna sve njihove gluposti koje su radili… a svi su znali za odredbe iz SSP-a kojeg je Hrvatska potpisala sa EU još tamo davne 2001. i koji je stupio na snagu 2004. Svi su naime znali ono što znaju i danas, a to je da država ni na koji način, pa ni prikriveno što su do sada radili, ne smije pokrivati gubitke  brodogradilišta….

A kako su to svi krivi??

Radnici jer im je jedino bilo važno da ne/radom i raznim drugim načinima „natuku“ što više radnih sati ili pak u samom škveru odrade nešto u fušu ne vodeći računa kakav će to efekt imati na ukupno poslovanje brodogradilišta. Znali su svi oni da materijali i razni dijelovi koji se ugrađuju u brod često puta višestruko nadmašuju cijene tog materija ili dijelova na tržištu, no ništa nisu prigovarali jer su i mnogi od njih sami grickali gdje su mogli.

Sindikati su se nakon 90-ih brzo prilagodili novonastalom stanju pa su prestankom nabavke svinjskih polutki i zimnica prešli na rješavanje problema na relaciji poslodavac (uprava) radnici, ali ne u smislu zajedničkog iznalaženja načina za kvalitetnije poslovanje već samo u svrhu što boljeg osobnog pozicioniranja u procesu dijeljenja kolača, a kolač je godinama bio velik radi nevjerojatne izdašnosti same države koja je razbacivanjem novca poreznih obveznika financirala svu poslovnu neučinkovitost i lopovluk bez granica.  

Uprava snosi najveći dio odgovornosti  za sadašnje stanje, stanje za koje su i oni znali da će prije ili kasnije doći svome kraju. U normalnim državama bi se odavno ispitivala čudna i nerazumljiva činjenica da hrvatska brodogradilišta nerijetko pogađaju gradnju brodoa i znatno ispod tržišne cijele, dakle sa cijenom koja garantira samo gubitak…. a kako znamo da gubitak nema tko pokriti onda je jasno da ovakva „igra“ ide samo do trenutka kada država bude primorana zavrnuti „svoju“ pipu odnosno prestane im davati novac nas poreznih obveznika…….  Dakako da članovi uprava nemaju previše razloga za brigu jer su (moguće je) svojim enormnim primanjima i drugim „dodatnim“ izvorima sebe i svoje osigurali za više generacija… tako da neke moralne „ostavke“  mogu imati važnost samo kod naivne djece….

Članovi NO koji su kroz politička imenovanja redom bili ugledni i „ugledni“ članovi stanaka iz JLS, uposlenika ili ispred nekih ministarstava su dakako sve znali no obzirom da je svaki mjesec „kapala“ lijepa lova nitko se nije previše uzbuđivao što „Titanic“ godinama juri prema točci na kojoj će neizbježno doći do teške havarije potonuća… Njihov je posao ionako bio da svaku odluku koju predloži uprava potvrde, a nakon toga malo popiju i prezalogaje u, za tako nešto važno, prostoru odgovarajućeg ranga … visokog dakako!?!?

JLS snose najveći dio političke, a uz navedeno mnogi pojedinci iz istih kao članovi uprava ili NO, i neke druge, moguće i kaznene odgovornosti, tako da njihovo sadašnje prenemaganje  jest isključivo sa ciljem da sa sebe skrenu ili pak skinu odgovornost za nečinjenje, bilo njih samih ili svojih prethodnika, jer problemi kao i „med“ koji su svi  godinama rado „lizali“ se prenosio sa jedne garniture vlasti na drugu koja bi ih naslijedila…  Kako je na raznim tijelima JLS kroz prethodni period, dakle od 2001. pa nadalje nerijetko na dnevnom redu bila i problematika lokalnih brodogradilišta, jasno je da se kroz rasprave moglo jasno vidjeti tko je i kako zastupao nečije interese. Treba li uopće naglašavati kao su vodstva JLS-a redom bile uz uprave i NO, čak i onda nakon što bi ih se u argumentiranoj raspravi  potpuno razotkrilo. Svi koji su argumentirano raspravljali upozoravajući na negativnosti upozoravali da će se dogoditi ovo što se upravo događa su bili stigmatizirani i lokalne parlamentarne većine,  i što je posebno zanimljivo, uvijek su na ovoj temi u potpunom suglasju bili lokalni HDZ i SDP…  Jasno je dakako i zašto.

Kako su te dvije stranke uvijek imale nekoga u upravi i ili NO jasno je da su mogli direktno utjecati na mnoge „procese“  počevši od zapošljavanja „svojih“, utjecanja na dodjele raznih poslova „svojima“…..itd. itd. itd. jer ne smijemo zaboraviti ono najvažnije, a to je da su brodogradilišta u pravilu u svakoj JLS bili subjekti sa najvećim brojem zaposlenih unutar te JSL, a to znači i da je tamo uvijek bio i najveći broj potencijalnih birača, kojima se dakako mora udovoljiti, pa makar to na kraju „balade“ značilo i njihovu vlastitu propast… a radnici ko „radnici“…. nisu voljeli ćuti da im prijeti sigurna propast i put ka burzi za nezaposlene …. a kada im još k tome svemu lokalni šerif kroz sve medije iskaže svoju veliku brigu za sve njih, pri tome žestoko i ne birajući riječi optuži za širenje „laži“ sve one koji su upozoravali na poslovne devijacije i očiti lopovluk, onda je jasno tko se nakon višegodišnje uzaludne borbe morao „pakirati“ i svoju sreću potražiti negdje drugdje….

Odgovornost Vlade RH, ne samo ove sadašnje već svih do sada, za stanje u kojem je sada hrvatska brodogradnja je u tome što je potpuno nepotrebno utukla preko 30 milijardi kuna u razna „restrukturiranja“ a da od pozitivnog pomaka ka održivoj brodogradnji nije bilo ni traga. Svi su to oni naravno znali od samog početka, no radi nekog iracionalnog straha od „škverana“ sve su Vlade redom bez nekog prevelikog preispitivanja našim novcem naprosto kupovali socijalni mir pokrivajući im tako bez pogovora lopovluk i enormne gubitke. Tako kupovan socijalni mir koji je hrvatske porezne obveznike do sada koštao 30-ak milijardi kuna konačno dolazi svome kraju i netko će morati glasno izgovoriti ono što je već odavno trebalo.

Nekako mi se čini da za to ova Vlada nema hrabrosti kao što već odavno nema ni legitimitet??