Imovinske kartice razotkrile svu raskoš „koruptivne Hrvatske“  

Da poneki državni dužnosnik radi propusta u ispunjavanju imovinske kartice bude prisiljen dati ostavku je nešto što bi se moglo očekivati u sređenijim demokracijama a kamo li ne u nesređenoj poput Hrvatske, ali kada se dogodi da više od „pola“ ministara jedne Vlade mulja ili ne zna ispuniti svoju imovinsku karticu onda je to već i više no jasan znak da je cijelo društvo duboko zaglibilo gušeći se u moralnoj kaljuži iz koje se izlaz svakim novim danom sve teže nazire...

Naprosto je nevjerojatno da ljudi koji vode državu ne znaju ispuniti jedan običan formular od nekoliko stranica sa podacima koji se tiču njihove imovine. Dakako da se uvijek može pogriješiti u popunjavanju kao i da se nenamjerni propusti lako uočavaju baš kao i oni podaci koji se namjerno skrivaju od javnosti, mada je jasno i laiku da se svaki podatak može lako provjeriti i tako uočiti svaki ne/namjerni propust u unosu podataka. Kako je onda moguće, pitaju se mnogi,  da ljudi koji barataju sa milijardama ne znaju ni približnu kvadraturu kuće ili stana u kojem žive ili kojeg posjeduju, kolika je vrijednost neke od nekretnina koju posjeduju? Još je nevjerojatnije da neku od nekretnina ili vrijedne pokrene imovine jednostavno „zaborave“ upisati u svoju imovinsku karticu.

Ako dakle netko ne zna što sve ima, ili koliko vrijedi to što ima, nije li logično da isti neće znati objasniti ni kako je do te imovine došao?? Nije li upravo radi toga i konstantan blokada u donošenju odgovarajućih Zakonskih propisa kojim bi se svačija imovina mogla provjeriti bez ikakvog vremenskog ograničenja?  Nije li logično zapitati se koliko bi još ministara palo ili trebalo pasti radi muljanja sa imovinskim karticama, a koliko njih uz navedeno i biti procesuirano radi nemogućnosti dokazivanja stjecanja istih na zakonit način?

Imamo Vladu koju je kroz mandat moralo napustiti čak dvije trećine ministara, od toga njih gotovo pola radi muljanja sa imovinom odnosno imovinskom karticom, a da sam predsjednik Vlade ni u jednom trenutku nije ni pomislio preuzeti odgovornost a kamo li podnijeti ostavku i dati biračima, da kao u svakom normalnom demokratskom društvu, odluči odnosno presudi toj istoj Vladi i takvom načinu ponašanja.

Posljednji otkriveni primjer muljanja nekog iz državnih dužnosnika, mada će vjerojatno iskrsnuti novi još dok i ovaj tekst pišem, sa POS-ovim stanovima iz Zadra je nešto što posebno zastrašuje, nešto što do boli razotkriva sav mentalni sklop jedne strukture duboko umrežene u sve društvene pore, nešto što djeluje razarajuće na cijelu državu i nešto što prijeti uništenjem svih nas. Lik iz „POS-ove“ storije  bez okolišanja kaže kako ga je naprosto sram što ima malo i što nije eto izuzev tog stana ništa za sebe uradio. Lakoća kojom je to objašnjavao i njegova uvjerenost da je to što je uradio sasvim u redu je ono što naprosto ostavlja bez riječi svakog normalnog građanina.

Sa druge pak strane, gledajući Hrvatsku stvarnost odnosno ne/funkcioniranje pravne države,  spomenuti lik je potpuno u pravu, jer isti je vjerojatno i svjedok da njegove kolega muljaju sa vilama, stanovima, zemljištima, milijunima EUR-a i čime sve ne a da ih nitko za to niti išta pita niti ih itko dira, pa je valjda zaključio da i on „sirotan“ može maznuti barem jedan pišljivi stančić...... Ipak „glup koliko izgleda i vjerojatno jeste“ po svemu sudeći nije shvatio da postoje i neka pravila igre po kojima pravim muljatorima povremeno ustreba i poneka žrtva kojom se uz „malu i diskretnu“ pomoć medija svaki puta uspješno skreće pozornost sa pravih igrača odnosno njih samih, a bijesnoj svjetini baci pod noge neki naivac na kojem se puk jedno vrijeme iživljava uživajući u bjesomučnom cipelarenju uhvaćenog „lopova“........ a nakon toga sve opet ide dalje po već ustaljenoj špranci........

Slijedeći parlamentarni izbori će dati odgovor na pitanje jesmo li kao društvo spremni korupciji i lopovluku  kazati STOP.