Jesu li su trenutne mjere za COVID-19 primjerene?

Pandemija COVID-19 je došla u fazu kada se po broju zaraženih gotovo reprizira situacija iz veljače i ožujka ove godine. Ponovo se uvode sve restriktivnije mjere koje su iz nekog razloga svakim danom sve bliže  ponovljenom uvođenju nekog „izvanrednog stanja“ što znači da je samo pitanje dana kada će se možda opet krenuti prema nekom radikalnom pristupu, možda i prema mjerama koje bi nam ograničavale Ustavom zagarantiranu slobodu.

Analizirajući sve što se događalo od početka ove godine, dakle od kada se „korona“ pojavila, i slušajući mnoge stručnjake, moramo se zapitati da li je sve to što se uvodi u smislu zaštite populacije od zaraze uopće potrebno, odnosno da li o COVID-19 i nakon pola godine uopće imamo dovoljno relevantnih  informacije temeljem kojih uvodimo određene mjere.  Slušajući naše epidemiologe i uspoređujući poduzete  mjere protiv pandemije  u različitim zemljama dolazimo do cijelog niza nelogičnosti za koja se svaki dan sve glasnije traže neka logična objašnjenja....

Stručnjaci ističu, a dosadašnja iskustva potvrdila, da kod 80 – 90% zaraženih koronavirusom nema nikakvih komplikacija, odnosno da komplikacije i teži oblici bolesti nastupaju u pravilu tek kod osoba starije životne dobi u kombinaciji sa nekom od kroničnih bolesti koje bitno narušavaju imunološku sliku oboljelog. Posebno je istaknuto od stručnjaka da od koronavirusa u vrlo malom broju bivaju zaražena djeca koja opet u istom postotku odnosno da su i sa gotovo 100%-tnim ozdravljenjem, k tome i  bez ikakvih posljedica. Tek pomicanjem životne dobi zareženih prema starijoj populaciji se broj zaraženih sa nešto izraženijim simptomima povećava, ali u vrlo sličnim ili nešto malo povećanim omjerima kao da se radi i o redovitoj sezoni gripe, ali sa tek nešto malo težim posljedicama. 

Po riječima stručnjaka, ali i po dosadašnjim iskustvom u prethodnih pola godine, koronavirus je ozbiljnija prijetnja tek za osobe starije životne dobi odnosno one iznad 65 – 70 godina koje su već ozbiljno ugroženog zdravlja sa nekom od kroničnih bolesti kao što su bolesti kardiovaskularnog sustava, onkološki bolesnici, ugroženog respiratornog sustava, dijabetičari, odnosno kronični bolesnici kojima je bolešću već ozbiljno narušen imunitet.

Kada sve to sagledamo racionalno, možemo zaključiti da u Hrvatskoj imamo tek par desetka tisuća starijih osoba sa jednom ili više navedenih kroničnih bolesti koji upravo radi te činjenice spadaju u rizičnu skupinu za koju, po riječima epidemiologa, njihova bolest uz koronavirus predstavlja realnu opasnost i po život. Ako je to uistinu tako kako stručnjaci kažu, a dosadašnje iskustvo već potvrdilo, onda bi moglo biti efikasno i nadasve racionalno rješenje ono kojim bi se osigurali uvjeti za izolaciju ili samoizolaciju navedene skupine. Na taj način bi se omogućilo da preostali dio populacije sasvim normalno funkcionira. Nije li potpuno nelogično da se radi koronavirusa zatvaraju vrtići, škole i fakulteti ako se već pouzdano zna da navedena populacija u pravilu ne trpi apsolutno nikakvu štetu ako se i zarazi.

Ponovnim zaustavljanjem svih aktivnosti uvođenjem nekih potpuno iracionalnih mjera, dakle prekidom rada škola, vrtića, fakulteta, ugostiteljskih objekata i cijelog niza drugih djelatnosti, proizvodnih posebno, a što bi slušajući neke neodgovorne političare realno moglo uslijediti, bi dovelo do nesagledivih štetnih ekonomskih i  socijalnih posljedica za Hrvatsku koje bi u pravom smislu riječi mogle biti razornije za naše društvo od bilo koje pandemije, elementarne nepogode ili rata  koje je čovječanstvo već doživjelo uključujući i Hrvatsku.

Panika i strah koji netko uporno širi mogla bi dovesti do toga da bi koronavirus u usporedbi sa desecima tisuća onih koji zatvaranjem gospodarstva ostanu bez posla i egzistencije mogla djelovati poput bezazlene prehlade u odnosu na rak u terminalnoj fazi.  Zašto dakle ne primijeniti odgovarajuće mjere zaštite i opreza kojima možemo efikasno zaštiti ugroženu skupinu naših sugrađana, a da istovremeno svi ostali mogu sasvim normalno funkcionirati?  Dakle oprez uvijek da, ali strah i panika nikako.

Poštovani sugrađani, nemojmo dozvoliti da se prema nama ponašaju  kao da smo osobe sa intelektualnim poteškoćama (čitaj retardirani)..... Poručimo im to 5. srpnja na jedini način koji oni  dobro razumiju.

BLOK UMIROVLJENICI ZAJEDNO (BUZ)