Kada bahatost prama javnosti postane pravilo tada otpor svih postaje dužnost!!

Premijer Plenković je izvanrednom tiskovnom konferencijom još jednom potvrdio ono što već odavno svi znaju, a od jučer vjerojatno i svi oni koji to nisu htjeli vidjeti.

Toliko bahatosti i prezira prema javnosti i pojedincima iz oporbe do jučer još nismo vidjeli, a argumentacija u svezi imenovanja kuma veleposlanikom i o razlozima za ne podizanje plaće učiteljima i nastavnicima je nešto što će vjerojatno jednog dana ući i u udžbenike koji se bave sociološkim, ekonomskim, ali i temama iz područja psihologije.

Plenković očito ne shvaća ili ne prihvaća, a ne znam što je gore, da nije problem kum ili u kumstvu već on sam, i to ne zato jer je imenovani diplomat njegov vjenčani kum već naprosto zato jer je on to zatajio, u prvom redu od javnosti, a onda i od svih onih od kojih su navodno mnogi to čak i znali ili su mogli znati.

Obrazlaganje kako se u cijelom procesu odabira i imenovanja radi o nekoj tajnosti je održivo isto koliko i obrazloženje da su autori onog famoznog Lex Agrokora od početka svima bili poznati…. no jasno je da u oba primjera navedena obrazloženja nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnošću, još manje sa tajnošću, ali i te kako ima veze sa strahom od reakcije javnosti, i taj strah uz neviđenu bahatost je u oba slučaja bio jednini razlog toj „tajnosti“.

Jasno je dakle da Plenković sve navedeno jest prešutio i umotao u prozirni celofan tajnosti isključivo zato jer je i te kako dobro znao kako bi javnost reagirala da su joj informacije bile poznate… i da, bio bi u pravu, jer javnost bi apsolutno bila protiv takvih rodbinskih i kumskih povezivanja, posebno kada se radi o nekim visokim i ili važnim državnim funkcijama kao što je to veleposlanička u nekoj od „velikih“ zemalja…..

Da sve bude u istom bahatom stilu Plenković je odluku Povjerenstva proglasio diskvalificirajućom za samo Povjerenstvo koje je, i posebno naglasio, donijelo odluku perceptivne naravi, ili jednostavnije, Plenković ne priznaje odluku već istu smatra tek produktom osobne percepcije dijela Povjerenstva. On je dakle čist a Povjerenstvo ne radi svoj posao kako treba pa će se tom Povjerenstvu odrediti drugačija pravila….. valjda ona kojima ga više neće moći bezrazložno „uznemiravati“.

 

A druga tema koje se dotakao, odnosno objašnjenje zašto se ne može udovoljiti zahtjevima učitelja i nastavnika je nekako prošlo nezamijećeno mada je još strašnije od prethodnog.

Plenković tako svim poručuje da nije problem povećati plaće kada se radi o maloj grupi zaposlenika, ali kada se radi o preko 70000 ljudi onda to jest veliki problem, ili prevedeno u stvarnost, uopće nije bilo problema članovima Vlade povećati plaće,njemu osobno i  za skoro 4000 kuna, ali zato jest problem povećati plaću učiteljima i nastavnicima za samo nekoliko stotina kuna…a problem je u tome jer učitelja i nastavnika ima „puno“ kaže Plenković….. i zato što ih je puno od traženog povećanja neće biti ništa više od ponuđenih mrvica koje su on i njegovi suradnici odredili…. Isti oni koji su sebi nedavno bez da trepnu povećali plaće za 2 – 4000 kuna…..

I onda nakon svega Plenković ima obraza prozivati učitelje i nastavnike izjavljujući da je štrajk apsurdan i nepotreban jer su im velikodušno ponudili 4% povećanja a oni „bezobraznici“ traže više…. ma stvarno su ti učitelji i nastavnici „bezobrazni i nezasitni megalomani“, i ne samo oni,  kada traže pristojnu plaću za svoj rad, rad koji se svugdje u normalnom i uređenom svijetu cijeni, no na žalost svih nas Hrvatska očito još uvijek po mnogo čemu nije dio tog „normalnog svijeta“ .

Još veća tragedija ili komedija od svega navedenog  je da učitelji i nastavnici povećanje plaća traže od onih čini nerad i nesposobnost plaćamo svi, pa i oni sami….