Kako je dio oporbe (namjerno) promašio politički zicer

Postoji li itko tko se smatra ozbiljnim političarom a da mu od početka nije bilo jasno kako je Saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor postalo potpuno irelevantno od trenutka kada su oporbeni članovi povjerenstva na pripremnoj sjednici pristali na poslovnik o radu istog kojim je dogovoreno da bez kvoruma povjerenstvo ne može raditi mada su znali da saborska većina ima 5 od 9 članova, a posebno sa usvojenom poslovničkom odredbom da sa istraživanjem priče oko Agrokora mimo svake logike krenu kronološki od 90-ih.

Nije naime teško zaključiti zašto MOST-u nije bilo u interesu da se sa istraživanjem Agrokora krene od same srži problema odnosno od trenutka nastajanja  „Lex Agrokora“ kao referentne točke jer uz HDZ i sami snose odgovornost za sve moguće ishode, uključujući i moguće štetne posljedice, a da će ih biti svaki dan je sve očitije. Znajući navedeno ostaje nejasno zašto su preostali oporbeni članovi saborskog istražnog povjerenstva uopće pristali na nametnutu im igru koja je usvojenim pravilima „kronologije“ omogućila MOST-u da pred povjerenstvo dovedu osobe poput Valentića, Gregurića, Mesića…  itd., dakle upravo one osobe koje su već dugo vremena javno prozivali i optuživali za sve loše iz 90-ih, pa i u svezi Agrokora, a da time praktično izbjegnu onaj i te kako pre/važan dio oko cijele priče u svezi kreiranja i donošenja samog „Lex Agrokora“ u čemu su kao tadašnji koalicijski partneri HDZ-a i sami sudjelovali… 

Dakle članovi Saborskog istražnog povjerenstva iz redova oporbe su iz nekog potpuno neshvatljivog razloga prepustili saborskoj većini da im nametne svoja pravila o radu povjerenstva, odnosno da radi upravo onako kako oni žele. Kako je od počeka priče oko osnivanja povjerenstva bilo i više no očito kako HDZ i HNS ne žele da povjerenstvo, tako su pristankom oporbenih članova da rade po nametnutim pravilima postigli praktično isto, a po do sada viđenom možda čak i bolje od onoga što su i sami željeli. Saborska većina je tako uspješnim nametanjem svojih pravila  svu pozornost sa bitnog i aktualnog oko nastanka i mogućih štetnih posljedica donošenjem  „Lex Agrokora“ za Hrvatsku uspjela nametnuti isprazno trkeljanje o događajima i akterima privatizacije iz 90-ih čime je cjelokupnu pozornost  skrenuta na nešto što je u ovom trenutku u kontekstu Agrokora potpuno nebitno. 

Da vladajući (čitaj HDZ) budu potpuno sigurni da će se sve odvijati baš kako to oni žele uporno su u javnost plasirali tezu kako Istražno povjerenstvo po sili Zakona prestaje sa radom u trenutku kada započne sudski postupak po pitanju radi kojeg je i osnovano Istražno povjerenstvo, znajući dakako da je cijeli tijek događanja oko Agrokora jedan složeni proces, ali proces kojim oni od početka suvereno upravljaju u svim segmentima.  Kako je Zakon o istražnim povjerenstvima donesen 1996. godine, a isti usprkos zakonskim izmjenama u svezi kaznenog postupka nije prilagođavan novim zakonskim odredbama, dovelo je do toga da se sada tumačenjem kako se i samo pokretanje istrage smatra sasvim dovoljnim i osnovanim razlogom za prestankom rada istražnog povjerenstva. 

Naravno da je oporba imala svoje adute kojima su možda mogli prisiliti vladajuće na nastavak rada povjerenstva čak i na temelju važećeg Zakona koristeći neke svoje argumente, posebno onaj da Saborsko istražno povjerenstvo kao isključivo političko tijelo nema apsolutno nikakve veze sa radom pravosuđa odnosno pravosudnih tijela koja istražuju isključivo možebitnu kaznenu odgovornost što je izrijekom potvrdio i sam Državni odvjetnik, no iz nekih ne/poznatih razloga oni su ipak odabrali zaigrati u lošoj farsi sudjelujući u ispitivanjima i raspravama sa raznim političkim akterima iz hrvatske političke prošlosti koji više gotovo nikoga ne zanimaju. Njihove uloge u pretvorbi i privatizaciji iz 90-lh su naime već odavno svima poznate tako da u sadašnjim okolnostima ponavljanje poznatog, i uz to opetovanje niza izlizanih fraza iz dana u dan sve više ide na živce mnogima koji su od povjerenstva ipak očekivali ili se barem nadali da bi moglo nešto pozitivno pridonijeti u rasvjetljavanju stanja oko Agrokora, stanja koje bi uskoro kroz završni proces ne/uspjeha nagodbe sa vjerovnicima moglo nanijeti nesagledivu socijalnu, gospodarsku, financijsku i političku štetu Hrvatskoj.

U teatralnim nastupima nekih članova povjerenstva koja su po svemu do sada viđenom za cilj imala prvenstveno iskazivanje enormne želje sa osobnom promocijom a ne neke posebne nakane da se dođe do važnih saznanja i odgovora, nije teško zaključiti kako su neki od njih već od samog početka i te kako dobro znali da iz takve jalove predstave, koju je po viđenom i javnost tako shvatila, nikako kao udružena oporba u zajedničkom cilju razotkrivanja i rušenja HDZ-a ne mogu izaći kao politički pobjednici koje bi shodno razotkrivenoj istini na štetu suparničke strane birači mogli nagraditi očekivanom potporom. To pak dovodi do zaključka da je nekima od njih radi vlastite odgovornosti zbog neposredne involviranosti u „Lex Agrokor“ primarni interes od početka bio skrivati a ne razotkrivati istinu. O tome pak koliko će nakon do sada učinjenog oporba od birača biti kažnjena manjom potporom  jer su promašili i ono što je bilo doslovno nemoguće ostaje za vidjeti u bliskoj budućnosti, posebno jer će se približavanjem isteka roka za postizanje nagodbi sa vjerovnicima, odnosno istekom roka važenja „Lex Agrokora“ , cijela priča još dodatno zakomplicirati a za neke od sudionika ovaj teatar u međuvremenu očito i na vlastitu štetu nastaviti…

Neki oporbeni zastupnici očito još nisu shvatili kako bez precizno utvrđene mete, te uz prekomjerno i neselektivno „medijsko granatiranje“ mogu samo upropastiti od vladajućih serviran im politički zicer na kojem  je u slučaju „Lex Agrokor“ bilo gotovo nemoguće ne poentirati. Ako se Saborsko istražno povjerenstvo nije namjeravalo osnovati radi utvrđivanja političke odgovornosti o razlozima, uzrocima, kreatorima, te svim mogućim posljedicama donošenja „Lex Agrokora“, onda isto nema niti je moglo imati ikakvu svrhu izuzev da se umjesto razotkrivanja istine, sve moguće mračno u svezi Agrokora sa politikom samo još puno dublje zakopa ili sakrije od javnosti.

Ako oporba iz ovog što joj se događa nije izvukla neku korisnu pouku onda za Hrvatsku slijede još puno tmurniji dani od ovih koji su se „Lex Agrokorom“ već prijeteći nadvili nad Hrvatskom.