Kako utišati govor mržnje???

Čitam ovaj naslov iznad ovog teksta i pitam se tko je u ovom slučaju više u funkciji širenja govora mržnje, onaj koji je našvrljao neku poruku mržnje na nekom zidu koju mogu vidjeti možda tek par stotina ili tisuća ljudi ili pak fotografija – snimka te iste poruke mržnje u nekom mediju koju mogu vidjeti na desetine pa i stotine tisuća ljudi….

Ako je „piscu“ poruke mržnje stalo da ju vidi što više ljudi onda su upravo mediji koji te poruke objavljuju puno zaslužniji što je poruka prenesena široj javnosti no sam autor pa bi se moglo kazati da su u stvari prenositelji poruke puno više „zaslužni“ za širenje poruka mržnje od onih koji ih u stvari pišu…

Ovo sa širenjem porukama mržnje je gotov potpuno je ista stvar i u slučaju jednog zastupnika koji na sličan način dobiva veliku medijsku pozornost, a dobiva je namjerno inicirajući incidentne situacije u sabornici znajući da će time biti u medijskom fokusu koji će sve to prenijeti široj javnosti što je u stvari i jedini cilj takvog u najmanju ruku neprimjernog ponašanja…

Umjesto da se mediji u oba slučaja postave na način koji će biti u interesu sprječavanja širenja govora mržnje u prvom slučaju, ili pak sprječavanja „reklamiranja“ neprimjernog ponašanja u drugom, mediji sve to vrlo često ne samo da objavljuju, već nerijetko stavljaju i kao udarnu vijest…. Preuzimaju li onda takvim ponašanjem i sami mediji ne/namjerno odgovornost ili dio odgovornosti za navedeno, ili će se sve svesti na pravdanje kako se radi o pravu i interesu javnosti koja ima pravo na informaciju ili će neki možda naći opravdanje u tržištu odnosno profitu,

Način na koji mediji izvještavaju o navedenim događanjima, bilo da u kaznena djela ili devijantna ponašanja, htjeli to oni priznati ili ne, idu na ruku upravo onima koje se navodno proziva ili osuđuje…. Autori poruka govora mržnje kao i onaj koga pre/često iznose iz sabornice od medija dobivaju upravo ono što su i željeli, pozornost odnosno prenošenje njihovih poruka široj javnosti što oni sami ni u kom slučaju ne mogu obaviti sami….

Mislim da bi mediji u navedenim primjerima trebali obratiti pozornost na efekte njihovih objava i moža više povesti računa da i sami na neki način ne postanu „suučesnici“ u onome što je neprihvatljivo ili kažnjivo… Ne treba dakle prenositi fotografije sadržaja poruka već se sa autorima treba „obračunati“ pravna država, niti javnosti prikazivati nečije cirkusiranje već ga medijski potpuno ignorirati …..

….i da vidite kako će puno toga iz oba opisana primjera odjednom biti drastično manje…