Mirovinska reforma po modelu pretakanja iz šupljeg u prazno

Ovo što već nekoliko ministara  u nizu, bez obzira bili  oni iz SDP-a ili HDZ-a, iznose u svezi mjera oko mirovinske reforme više ne može biti slučajnost budući da svatko od njih ima gotovo iste ideje za rješavanje cijelog niza problema. Ono što je zajednička karakteristika svih dosadašnjih najavljenih i provedenih mjera, bilo da se radi o radnom zakonodavstvu ili mirovinskom sustavu  jest u činjenici da gotovo niti jedna nije bila u interesu kako osiguranika tako ni umirovljenika…. Mirovine su nam svakim mjesecom sve manje a mladi (radnici) svakim danom u sve većem broju bježe iz Hrvatske glavom bez obzira…..

Ovo što vrli ministar iznosi oko produljenja životne dobi za umirovljenje na 67 godina kao prijedlog u okviru mirovinske reforme koji ima za cilj povećati prosječni radni staž sa sadašnjih 30 godina  je u startu protivno zdravom razumu i logici….. 

Omogućiti da bude gotovo kao pravilo zaposlenje na određeno vrijeme - prekarni rad, tjeranje ljudi da kao „tehnološki“ višak odu u prijevremenu mirovinu, nemogućnost nalaženja zaposlenja u struci i što sve ne još na štetu radnika  i očekivati nakon svega toga da osoba do 65. godine života skupi puni radni staž od 41 godine je isto kao i da netko očekuje dobiti jackpot a da ne uplati listić…. a onda uz sve navedeno smišljati dodatne izlike za uvođenje još većih penalizacija prilikom umirovljenja  je samo dodatna „bol“ na ionako težak život umirovljenika. 

I tako dok Vlada trubi jedno matematika kaže nešto sasvim drugo, jer računica kaže da i sa „samo“ 30 godina radnog staža treba biti dovoljno uplaćenih sredstava u mirovinski fond da umirovljenik može u narednih 20 godina, a u prosjeku je to znatno manje radi prosječnog životnog vijeka, primati mirovinu koja je vrlo blizu iznosu od 50% njegove neto prosječne plaće dok je radio …..   a da je svaki radnik - osiguranik taj novac umjesto u mirovinski fond stavljao u banku imao bi još i više…. po prosječnom prinosu – kamati na oročenu štednju moglo bi se raditi i o mirovini koja bi bila veoma blizu iznosu od dvije trećine njegove neto prosječne plaće dok je radio, i to ne puni radni vijek od 41 godinu već „samo“ trideset godina…  

Mjera koju bi u svezi mirovinske reforme trebalo žurno uraditi je ona sa drastičnim smanjenjem uplata u II mirovinski stup ili ga u potpunosti ukinuti sa mogućnošću prijenosa sredstava u prvi mirovinski stup. Ovo bi u stvari bila i jedna od istinskih i ozbiljnih reformskih mjera sa značajnim posljedicama kako na smanjenje javnog duga tako i za otvaranja mogućnosti za značajno povećanje mirovina…

I zašto se pobogu stalno pozivaju na godišnje uplate u mirovinski fond koje eto nisu dostatne za ukupne isplate mirovina ako je pojedinac za svoju mirovinu uplaćivao kroz cijeli svoj radni vijek, a to po logici treba značiti da mu mirovina ne bi ni trebala ovisiti o „tuđim“ uplatama. Neka napokon i svi oni koji su kroz 90-te šakom i kapom uzimali iz mirovinskih fondova sve to konačno i vrate, pa bilo to milom ili silom.…

Hoće li napokon itko odgovoriti na pitanje: GDJE SU PARE??