Nismo ni svjesni koliko nam je „dobro“

Nema Vlade u demokratskoj Hrvatskoj koja samu sebe nije proglašavala najboljom ikada odnosno boljih od svih prethodnih. I tako kroz svih 30 godina od kada je upaljeno svjetlo, odnosno od kada smo izašli iz kako mnogi vole kazati komunističkog i totalitarnog mraka, te se istovremeno oslobodili okova bivše države.....  Oni koji nisu upućeni u pravo stanje Hrvatske zbilje takvim su pričama vjerojatno oduševljeni diveći se tako hrabrim i beskompromisnim borcima za demokraciju koji su uz velike i nesebične žrtve narod iščupali iz ralja komunističkog terora podarivši im slobodu i demokraciju koju su stoljećima sanjali.

Med i mlijeko koje po riječima naših vlastodržaca teče Hrvatskom su naprosto fascinantni, imovina naših političara koja raste poput kvasca još i više,  a efikasnost pravosuđa i borba protiv korupcije toliko efikasna a su dobrim dijelim i radi toga već stotine tisuća naših sugrađana u najproduktivnijoj dobi spakirali kofere i nerijetko sa cijelim obiteljima zauvijek napustili svoja ognjišta tražeći neku novu domovinu jer u ovoj u kojoj su rođeni usprkos želji ne vide budućnost za sebe kao ni za svoju djecu.....

Mogao bi sada netko reći da pretjerujem i da nije sve tako crno, i bio bi vjerojatno u pravu, jer od opisanog ili napisanog sve je još i gore od prethodno opisanog što naša stvarnost iz dana u dan uporno potvrđuje svježim primjerima..... Ne treba se vračati u davne godine iza da bi se našle potvrde za sve navedeno, dovoljno je i samo jedan tjedan, pa i ovaj na isteku u kojem smo svjedoci gašenja jednog brodogradilišta sa tradicijo od čak 164 godine......

Brodogradilište Uljanik iz Pule je osnovan davne 1856. godine kao Austro-ugarsko brodogradilište što znači da je tijekom prethodnih 164 godine svoje duge povijesti preživjelo dva svjetska rata, mnoge krize, mnoge vlasti i diktatore, lopove, vlasnike i uprave, ali našu demokraciju i 30 godina upaljenog svjetla nije uspjelo....  Dakle 134 godine odnosno sve do 1990. brodogradilište „Uljanik“ radi, raste i razvija se hraneći pri tome tisuće svojih radnika i njihovih obitelji, bivajući iznimno važan za gospodarstvo grada i jedne mini regije, a onda nakon 1990. sve polako ali sigurnim koracima kreće  nizbrdo da bi konačno 2020. nakon 164 godine postojanja, i nakon par godina mrcvarenja konačno  bio likvidiran..... i nitko nije kriv zato, ni Vlada, ni uprave, ni JLS...... nitko?!?

Nešto slično se ovih dana događa i sa metalskim divom „Đuro Đaković“ koji nakon 98 godina svog postojanja proživljava svoje najteže dane, rekao bih sa moguće je sličnom sudbinom poput one Pulskog  „Uljanika“.  Kako naime objasniti normalnoj osobi da je nešto u redu i da se Vlada brine o svom vlasništvu ako ta ista država umjesto poduzeću u svom vlasništvu specijaliziranom za određenu djelatnost, uz 98.godišnju tradiciju i iskustvo, posao izgradnje naftnih spremnika, za poduzeće također u svom vlasništvu, dodijeli privatnoj informatičkoj tvrtki koja sa grdnjom spremnika nema apsolutno nikakve veze,  tvrtka koja se uz navedeno po riječima nekih povezuje i sa aktualnim ministrom u Vladi RH, onda je, uvjeren sam, svima i više no jasno kakvu to „svijetlu budućnost“  u navedenom kontekstu nakon „Uljanika“ ima i poduzeće „Đuro Đaković“....

Država koja svojim neradom ili nesposobnošću uništava ili ne štiti svoju odnosno domaću proizvodnju nema nikakvu budućnost, a političari koji to ne vide ili vide ali ništa ne poduzimaju snose najveću odgovornost, no nemojmo se zavaravati da su samo oni odgovorni. Moramo biti iskreni i priznati da smo i svi mi koji ih biramo isto tako suodgovorni za sve ono što oni čine, a mi građani ne reagiramo promptno izlaskom na ulice ili nekom drugom akcijom već mazohistički čekamo da im prođe cijeli mandat....

Političari se dakle neće promijeniti niti je to realno očekivati sve dok mi građani ne promijenimo odnos prema njima. Što prije to shvatimo to bolje za sve nas....