Ništa od ugradnje dizala iz sredstava EU fondova

Zbog neznanja, nesposobnosti, nebrige, ili čega već,  veliki broj naših sugrađana će i dalje uzaludno čekati na pomoć iz EU fondova kojom su namjeravali riješiti veliki problem u tisućama sagrađenih zgrada diljem Hrvatske sa 3 i više katova bez ugrađenih dizala.

Nakon što je resorna ministrica dobila kritike iz Bruxellesa zbog nedovoljnog korištenja sredstava i općenito lošeg planiranja. Kada su u pitanju sredstva iz EU fondova za ugradnju dizala dogodilo se da je nečijom „nebrigom“ ili propustom došlo do izmjene planova tako da za ugradnju dizala u višekatnim stambenim zgradama novca neće ni biti, a neće jer očito je da u formalnim izmjenama plana nisu ni predviđena?!  Rješenju problema naknadnom pameću neće na žalost mnogih, posebno starijih osoba i osoba sa invaliditetom koji su to očekivali, pomoći ni naknadno traženje nekih „tzv. niša“ kroz koje bi se usput progurala i ugradnja dizala. Ministarstvo EU fondova i regionalnog razvoja očito i sa čak 600 zaposlenih nije u stanju odraditi posao koji imaju pa će i u ovom slučaju opet nastradati oni najpotrebitiji….

Naš, već odavno i izvorno hrvatski, problem je u tome što smo toliko zakomplicirali procedure u ugovaranju i provedbi projekata su/financiranih iz EU fondova da se u svemu tome dobrano znaju pogubiti i onih 600-tinjak zaposlenika (zajedno sa ministricom) kojima bi valjda jedan od primarnih zadataka između ostalog bio i  posao kojim će procedure pojednostaviti i ubrzati do maksimuma, a ne da birokratskim zaprekama i nepotrebnim kompliciranjem sve usporavaju, nerijetko i do granice klasične opstrukcije…

Trebaju li sada tisuće onih koji žive u višekatnim zgradama bez dizala tražiti alternativna rješenja ili strpljivo čekati nadajući se pomoći iz EU fondova?? Iskustvo kaže da bi se to čekanje moglo odviti po onoj narodnoj „Tko čeka taj se načeka“ (i ne dočeka).

Treba dakle iskoristiti konkretna iskustva onih koji nisu čekali (ne)“sposobne“ da im pomognu već su se sami pobrinuli i svojim sredstvima realizirali projekt ugradnje dizala, a to nam kazuje da postoje i drugi potpuno efikasni načini za rješenje njihova problema sa nedostatkom dizala, a vlada kao i mnoge JLS uvijek u okviru svojih „mogućnosti“ mogu pomoći sa svojim sredstvima ili se pak pobrinuti da u neko dogledno vrijeme „obeštete“ sve one stanare zgrada koji su posao ugradnje dizala uradili sami. Jedno takvo uspješno rješenje ugradnje dizala je sredinom ožujka započeto sa izvođenjem radova i već je u poodmakloj fazi, a nalazi se u GČ Gornji grad (Zagreb) na adresi Zeleni dol 2. Naš kolega Ivan Kresonja koji je i predsjednik GČ BUZ Gornji grad je sa svojim timom rješavajući godinama mnoge birokratske prepreke projekt doveo, još za najviše 30-ak dana, do samog kraja i sasvim je sigurno da se njegovim iskustvom mogu poslužiti i tisuće onih koji nisu spremni beskrajno dugo čekati da njihov problem riješi netko drugi, još manje ako se radi o već viđenoj „sposobnosti“….

BUZ za mjesec travanj već priprema jednu Javnu tribinu na koju će biti pozvani svi relevantni kako bi tom prilikom svima zainteresiranima dali konkretne odgovore na sva pitanja u svezi poduzimanja neophodnih radnji sve do same realizacije ugradnje dizala, bilo da se radi o realizaciji projekata ugradnje dizala iz sredstava EU fondova ili pak iz vlastitih izvora sa ili bez pomoći JLS.