OMF-ovima nije nikakav problem izgubiti naš novac…

Psi laju a karavane prolaze bi bila najkraća formulacija za sva događanja u svezi podignute prašine oko Obveznih mirovinskih fondova (OMF) koje je ovih dana posebno intenzivirano „otkrićem“ da su izgubili nekoliko stotina milijuna na dionicama tvrtki iz koncerna Agrokor. Branitelji poslovanja i postojanja OMF-ova će samo odmahnuti rukom i ignorirati gubitak koji je za njih sastavni dio poslovanja i kao takav jest minoran, baš kao i same prozivke, dočim umirovljenici mogu samo tužno konstatirati da su samo na dionicama Leda izgubili iznos koliki je dostatan za jednu pristojnu božićnicu za svih njih 1,2 milijuna… no problem je u tome što ulaganja poput ovih u Ledo na žalost ima jako puno, a i jedan je previše…..

Zanimljivo je da se poradi očito opće amnezije više gotovo nitko i ne sjeća slične sudbine mirovinskih novaca (čitaj milijardi) u bezbroj drugih slučajeva poput onih ulaganja u Magmu čija vrijednost dionica krenula sa 265 kuna, a potom porasla i do 350 kuna, ali je na kraju vrijednost dionica pala na 4 kune, Magma bankrotirala, a mirovinci ostali bez novca. Slično se dogodilo is sa ulaganjem u Škegrin fond Quaestus nekretnina gdje su obvezni mirovinski fondovi imali 35 % vlasništva. Quaestus nekretnina je propao a sa njim i ulog OMF-ova, kao što su propali i njihovi ulozi u Petrokemiju Kutina, pa onda ulaganja u Dalekovod ili npr. Ingru čija vrijednost je propala 50 % samo 2 mjeseca nakon ulaganja fondova…… itd.itd…   

Dakle svakih nekoliko godina kao po nekom pravilu u javnost dospije priča kako su fondovi pogriješili kod svojih ulaganja i nanijeli štetu umjesto ozbiljnog prinosa. Po istoj shemi se uvijek javljaju i sami fondovi koji po tko zna koji puta pojašnjavaju kako je njihovo poslovanje uspješno i u interesu umirovljenika što uvijek u takvim slučajevima  potkrjepljuju raznim tabelama iz kojih se jasno vidi da je prinos konstantno iznad 5% na godišnjoj razini.

Ono što nitko od njih neće kazati jest činjenica da se uvijek radi o bruto prinosu (ako je uopće točan podatak koji daju), kao što neće navesti i veoma važan podatak da nas ti isti fondovi koji upravljaju navodno našom imovinom po podacima HANFA koštaju više od 3,5 milijarde kuna za razdoblje 2002 - 2010 što dakle predstavlja 2/3 od prikazanog prinosa. Već smo dakle kod ovog podatka u ozbiljnoj sumnji da se uopće radi o pozitivnom poslovanju, a kada svemu dodamo bezbroj „loših“ ulaganja koji završavaju u pravilu sa velikim gubicima, naprosto se nameće logičan zaključak da OMF-ovi cijelo vrijeme svog postojanja ne/namjerno rade sa ozbiljnim gubicima. Jedino gore od navedenog jest u činjenici da OMF-ovi „lošim“ ulaganjima ne gube novac svojih osnivača (strane banke) već onaj od hrvatskih umirovljenika koji im je Hrvatska dala na upravljanje, i sve to naravno u naše ime.

Jeli dakle uopće čudno što OMF-ove sve češće prate glasine kako od početka svog djelovanja jesu veoma efikasni samo kada „spašavaju loša ulaganja banaka odnosno svojih vlasnika“, uz još jednom ponovljenu činjenicu, sve to rade sa novcem hrvatskih građana i gotovo bez ikakvog nadzora, a time i odgovornosti.                             

Pitanje je samo koliko još dugo ovakvo ponašanje (OMF-ova i vlade RH) može potrajati….