Po „Zakonu“ su mnogi opljačkani, ubijeni, protjerani, zatvarani....

Koliko smo samo puta ovih dana čuli od župana Žinića kako je sve što je dobio o države bilo po Zakonu, naravno misli se u prvom redu na kuću u Glini i stan u Zagrebu. Ono što je frapantno  u cijeloj ovoj priči oko njega koja se otvorila ovih nekoliko dana, ili tjedana svejedno,  je njegovo uvjerenje i ponašanje prema javnosti kao da je on u pravu i da ništa nije uradilo pogrešno. A ono što je gore od svega prethodno navedenog je činjenica da vjerojatno u formalno pravnom smislu nije ni puno daleko od istine kada to tvrdi. Dakle vrlo je moguće da je sve bilo sukladno Zakonu, i kada bi isključili faktor vrijeme vjerojatno mu nitko ne bi imao što za prigovoriti. Moral je dakako za mnoge u Hrvatskoj potpuna nepoznanica.

Ono što upada u oči je činjenica da je u isto vrijeme koristio stan u Zagrebu koji je dobio na korištenje od države kao i kuću u Glini na isti način. Kuća u Glini koju je dobio na korištenje odmah nakon Oluje, po nekim dokumentima čak i prije, je po raspoloživim informacijama bila netaknuta tijekom vojno redarstvene operacije Oluja i potpuno namještena. Nekako se teško oteti dojmu da se na taj objekt nije „bacilo oko“ i prije Oluje što upućuje na jednu jako ružnu priču koja bi u konačnici mogla baciti ljagu na tisuće i tisuće branitelja koji se ni na koji način nisu okoristili Domovinskim ratom, a kamo li učinili nešto što će mnogi okarakterizirati  podjelom „ratnog plijena“.

„Bivši vlasnici“ su se po raspoloživim informacijama, a njih još nitko od nadležnih nije demantirao, željeli vratiti u svoju kuću, no očito je da u borbi sa birokracijom nisu uspjeli pa su na koncu nakon više godina bezuspješne borbe prihvatili iznos koji im je Hrvatska ponudila za otkup, naravno daleko manji od njene realne vrijednosti. I sve je to naravno bilo po Zakonu, Zakonu po kojem su mnogi bez ikakvog opravdanog razloga zauzeli tuđe stanove i kuće. Zamjene nekretnina odnosno kuća u prvom redu koje su se događale između ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta je još nekako i prihvatljivo jer su se ljudi mijenjali za nekretnine sličnih gabarita i vrijednosti, no u tu kategoriju svakako ne spadaju oni koji su izbjegli tijekom vojno redarstvene operacije Oluja i kasnije se htjeli vratiti u svoju kuću, posebno ako ni na koji način nisu sudjelovali u agresiji na Hrvatsku.    

Župan Žinić naravno nije jedini koji je nakon Domovinskog rata uselio u tuđu kuću ili stan, no njegov je primjer onaj školski kako se ne bi trebalo ni smjelo uzurpirati tuđa imovina, pa makar sve bilo i po Zakonu. Takvo ponašanje naprosto nije dostojno nekoga tko se smatra časnim Hrvatskim braniteljem.