Pobijedili smo u Domovinskom ratu ali nam prijete porazi u miru

Neki naši političari bi trebali biti oprezniji u davanju izjava kada je riječ o neprihvaćanju arbitražne presude, posebno u dijelu koji se odnosi na Piranski zaljev jer je u tom graničnom sporu ili prijeporu Hrvatska politika već uradila cijeli niz pogrešnih poteza, stoga bi naknadnu pamet garniranu neodmjerenim vokabularom bilo bolje ne rabiti, ali bi i te kako bilo mudro do konačnog rješenja osigurati daljnje nesmetano obavljanje svih aktivnosti građana Hrvatske u dijelu Piranskog zaljeva na koji polažemo pravo.  

Isto tako u kontekstu objavljene presude nema apsolutno nikakvog potrebe da premijer onako, pomalo i dramatično, poziva sve političke faktore u Republici Hrvatskoj na neko jedinstvo u obrani nacionalnih interesa, ponašajući se gotovo kao da Hrvatskoj prijeti neka iznenadna ratna ugroza od strane Slovenije.  Naravno da se Hrvatska u kontekstu objavljene presude treba pripremiti na cijeli niz manjih ili većih provokacija kojima će Slovenija pokušati pritiskati Hrvatsku raznim, posebno političkim, sredstvima kroz kreiranje raznih „podvala ili ucjena“ pa sve i do mogućih manjih incidenata, a ono što u tom kontekstu za nas jest posebno bolno je činjenica da za tako nešto imaju jasnu potporu nekih članica iz EU-a, po viđenom od Njemačke već i jasno iskazanu. U ovom slučaju stav Amerike da granični prijepor trebaju riješiti na bilateralnoj razini Slovenija i Hrvatska nam baš i neće biti od neke koristi.

Neshvatljivo nam je da HDZ u posljednje dvije godine od kada obnaša vlast nije našao za shodno do u detalje upoznati kancelarku Merkel, posebno i jer pripadaju istom političkoj grupaciji u EU gdje zajedno djeluju u klubu EPP-a, o stvarnom stanju u svezi teške kompromitacije Arbitražnog suda, posebno dijela vezanog uz Piranski zaljev.  Ako je pak kancelarka Merkel ipak upoznata sa svim važnim detaljima uz rad Arbitražnog suda i njegove odluke, te mu usprkos tome dala jasnu potporu odnosno donesenoj i objavljenoj presudi, onda je potpuno jasno da Njemačka ili više nije ono u što nas je HDZ uvjeravao da jeste, ili pak gospođa Merkel, a to znači i Slovenija znaju nešto u svezi Piranskog zaljeva što se cijelo vrijeme skrivalo od građana Hrvatske.

BUZ je u vrijeme svog parlamentarnog statusa (2016.) javno zagovarao kao nacionalni interes da se dvije najveće političke opcije u RH, dakle SDP i HDZ, trebaju dogovoriti oko nekih ključnih nacionalnih ciljeva i politika, na isto su također javno pozivali Milan Bandić, pa i Davor Bernardić čim je preuzeo vođenje SDP-a, no na žalost HDZ u oba slučaja glasu razuma nije pridavao neku važnost, stoga poziv premijera Plenkovića na jedinstvo svih oko pitanja arbitražne presude jest promašen, prije je pokazatelj straha od političkih posljedica ako se primjeni arbitražna presuda, pokušaj bijega od odgovornosti odnosno želja da se ista podijeli.

Da bi sve navedeno bilo sukladno hrvatskoj političkoj stvarnosti, dosljednosti i vjerodostojnosti posebno, nedostaju još oštre osude Vrdoljaka i Štromara o arbitražnoj presudi, a onda mogu polako smišljati (ako već nisu) kako eventualno Hrvatska može doći umjesto sadašnje  1/4 do 1/3  površine Piranskog zaljeva, i dakako sve to proglasiti grandioznom političkom pobjedom, većom čak i od one izborene u Domovinskom ratu.

Poznato je da neke zemlje gube ratove ali pobjeđuju u miru, no Hrvatska po svemu do sada viđenom jest na dobrom putu da bude ona koja pobjeđuje u ratu ali neshvatljivo gubi u miru.