Poimanje demokracija na hrvatski način…

I nakon 28 godina od uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj mnogi političari kao i sami građani se još uvijek i te kako muče razumjeti i ili shvatiti što to demokracija uistinu jest.

Za neke je to pravo da rade i pričaju što god žele smatrajući pri tome da im temeljem njihova poimanja demokracije nitko za tako nešto nema pravo prigovarati ili ih ne daj bože osuđivati. Dakle neki stvarno misle, a tako se i ponašaju, kao da u demokratskim pravilima i okvirima ponašanja smiju raditi što god žele, a da za to ne trebaju snositi nikakve konsekvence, kako moralne tako ni zakonske. Tako danas svatko svakoga može nazvati lopovom, lažovom, ubojicom, ratnim zločincem, zlostavljačem, izdajnikom, stranim plaćenikom,…. i čime sve ne, a da za to, ako je pripadnik neke od „zaštićenih“ skupina, ne snosi nikakve posljedice, a sve je nekako započelo uvođenjem zakonske odredbe o imunitetu za „političare“, a odnosi se, ili bi barem tako trebalo biti, na sve izrečeno samo tijekom rada političara u tijelu kojem pripada, dakle samo tu i nigdje izvan toga.

Dakle saborski zastupnik, kao i županijski ili gradski – općinski vijećnik, ima imunitet od bilo kakve kaznene ili prekršajne odgovornosti za sve ono što izgovori ili pak glasuje u sabornici – vijećnici, no za sve ono što uradi ili izgovori izvan sabornice ili vijećnice bi trebao odgovarati pred zakonom i podlijegati sankcijama za eventualne prijestupe baš kao što se za iste primjenjuju i za bilo kojeg drugog građanina. Stvarnost je u Hrvatskoj takva da saborski zastupnik koji vrijeđa ili pak širi laži do mile volje i bez ikakve odgovornosti može pričati, pa i denucirati koga kod i koliko god želi, kako sa saborske govornice tako i izvan nje u bilo kakvom javnom obraćanju a da za to ama baš nikome ne odgovara, jer kako kažu, štiti ga saborski imunitet….. Nije dakle nikakvo čudo što se u našem društvu sve češće pojavljuju i svakim danom sve više raspiruju i rapidno rastu samo nove podjele, a to je, htjeli mi to priznati ili ne, uvijek kroz povijest bio put ka sigurnoj propasti svakog društva.

Ima li dakle ovakva Hrvatska svjetlu budućnost? Budimo iskreni prema sebi i kažimo jasno NE, i prihvatimo već jednom da uz ovakve podjele i prijepore, uglavnom za opći standard građana na potpuno promašenim i besmislenim temama, kojih je svakim danom sve više naša Hrvatska ne samo da nema svjetlu, već nema nikakvu budućnost. Ako je jedno od temeljnih „pravila igre“ u demokratski uređenom društvu ono koje kaže da svi imaju pravo glasa, ali i ono da većina donosi odluke, onda je potpuno bespredmetno raspravljati o tome ima li neka „demokratska“ manjina, još manje neki pojedinac, pravo ne poštovati i ne provoditi odluke većine. Demokracija podrazumijeva da nakon provedene rasprave donesena odluka obvezuje sve koji pripadaju skupini koja je u tim demokratskim okvirima raspravljala i odlučivala….. Dakako da je u tim istim demokratskim standardima i pravo svakog pojedinca da iz bilo kakvih razloga, osobnih, moralnih, materijalnih itd… ne prihvati odluku većine, no tada taj pojedinac naprosto treba izaći iz te „skupine“ kojoj očito više ne pripada, ne noseći ili uzimajući pri tome sa sobom ništa što mu je skupina (čitaj stranka) omogućila kao svom dotadašnjem pripadniku….

Tako nekako dolazimo i do pitanja „unutarstranačke demokracije“ na kojem se vidi sav jad i bijeda nekih od onih kojima smo dali svoj glas…. Ako dakle nemali dio naše političke elite ne shvaća neke od temeljnih postulata demokracije onda ne treba čuditi što građani – birači to mogu samo u još manjoj mjeri, ne zato jer su podkapacitirani već naprosto zato jer im to nije primarni životni odnosno egzistencijalni prioritet. Neki od hrvatskih vrlih političara, a sve ih je više, još uvijek misle da i nakon što neko od tijela njegove stranke donese neku odluku ima „demokratsko“ pravo javno, ne samo iskazivati već i nastaviti, propagirati svoje odnosno suprotno stajalište od onog kojeg ga donesenom odlukom obvezuje stranka, i da za to ne treba snositi nikakve posljedice… Očito je dakle da neki od onih na koje se odnosi navedeno ne shvaćaju, ili pak samo javnosti radi i iz taktičkih razloga ne prihvaćaju i više no jasnu činjenicu kako na taj način više u stvarnosti nisu dio te skupine, a jasno im je da prvom prilikom to više neće biti ni formalno… ALI…

Prethodno navedeno ipak nije neko opće pravilo jer u demokratski uređenim društvima (i strankama) ono važi samo kada u nekoj stranci imate različita razmišljanja iz domene gospodarstva, financija, zdravstva, obrazovanja, itd. , ali kada u stranci imate među članovima ili pak samim vodstvom nepremostive podjele na ključnim svjetonazorskim i ili ideološkim pitanjima na kojima je stvorena neka stranka onda je daljnji razvoj događaja i više no jasan, i najčešće u takvim situacijama uljezi bivaju odstranjeni po kratkom postupku.

Ako se pak sa neophodnim brzim potezima iz bilo kojeg razloga taktizira ili pak previše čeka onda se često dolazi u situacije koje je veoma teško kontrolirati, sve do toga da u nekom trenutku ipak neminovno dolazi do klasičnog obračuna u koji se kroz „neovisne“ medije i članstvo po potrebi uključuje i „šira javnost“, a kada „obračun“, bez milosti prema poraženima završi, stranku nastavljaju voditi pobjednici, ponekada su to i sami „uljezi“, čija svjetonazorska i ili ideološka polazišta mogu biti čak i na sasvim različitim osnovama od onih na kojima je stranka osnovana, stoga je dobro da birači kao (jedino) precizno mjerilo vrijednosti nečije ne/dosljedne politike već prvom „izbornom“ prilikom izriču svoj konačni sud….. Najgore je od svega za svako društvo ako dominantne političke skupine ili stranke formalno izrazito različitih svjetonazorskih i ideoloških odrednica u stvarnosti jasno ne pokazuju na prepoznatljiv način svoje deklarirane vrijednosti ili se pak one iz nekih razloga uopće ne mogu razlikovati….

A u međuvremenu će mirovine i dalje biti sve manje, blokiranih, siromašnih i iseljenih sve više, itd, itd, itd… jer kao društvo iz svega do sada viđenog proizlazi kako „možda“ ipak nismo ni dovoljno sposobni za nešto više ili bolje…, ili ipak jesmo!?