Predsjednički izbori i ili referendum!?

U nedjelju 5. siječnja za mnoge birače će biti dan kada uz izbor predsjednika RH glasati i na svojevrsnom referendumu o Plenkoviću i njegovoj Vladi. Umirovljenici će kao i svaki puta do sada i ovaj puta odigrati ključnu ulogu, a kako stvari stoje po nekim izlaznim anketama sa prvog kruga izbora većina njih, ali i drugih birača, je u ovom trenutku naklonjenija Zoranu Milanoviću no Kolindi Grabar Kitarović. Da je stanje po aktualnu predsjednicu vrlo ozbiljno potvrdila je i najsvježija anketa nakon nedjeljnih izbora po kojoj Zoran Milanović raste i trenutno ima osjetnu prednost ispred aktualne predsjednice, Milanović naime po navedenoj anketi pred drugi krug ima 48,4% a Kolinda Grabar Kitarović „samo“ 41,1% potpore birača.

 

Moglo bi se dakle kazati da aktualna predsjednica na ovim izborima ubire plodove svog petogodišnjeg rada i odnosa prema biračima, umirovljenicima posebno, koje je, ako se pita BUZ kao jedinu umirovljeničku stanku koja ju je podržavala 2014.,  svih pet godina svog mandata ignorirala,  baš kao što to kroz svoj cijeli mandat radi i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Posljedica takvog odnosa je rezultirala time da na ovim predsjedničkim izborima doslovno ni jedna umirovljenička stranka ne podupire aktualnu predsjednicu, baš kao što ne podupire ni Vladu Andreja Plenkovića, što ih u drugom krugu stavlja u vrlo tešku situaciju, po svemu sudeći u onu gubitničku.

 

Nakon razbijanje Domoljubne koalicije koja je nizala pobjede Plenković se ničim izazvan pokušao gurati prema centru, dijelom i radi toga kako bi nadoknadio „gubitak“ glasova onih u svojim redovima ili pak nekih partnera koje je u startu svog stolovanja otpisao, no pokazalo se u dva posljednja izborna ciklusa da je taj „gubitak“ puno veći od onoga što Plenković i ekipa kojom se okružio žele priznati, a kakao se bliži 5. siječanj vrlo je vjerojatno da će to na vlastitoj koži i najgori mogući način saznati.

 

Moljakanje Škorinih birača od strane nekih HDZ-ovih dužnosnika da u drugom krugu pomognu aktualnoj predsjednici, a nakon svega što su prema njemu do sada uputili, bi Škoru i njegove birače moglo samo dodatno motivirati da u drugom krugu ostanu kući ili pak da u još većem broju svoj glas na kraju  daju samom Zoranu Milanoviću, jer aktualnoj predsjednici najveći broj njih svoj glas neće ni u kom slučaju dati. Oni su se ionako okupili da bi između ostalog rušili Plenkovića, tako da je u ovom slučaju Zoran Milanović, mada ideološki i svjetonazorski na potpuno suprotnoj strani, u stvari njihov „prijatelj i saveznik“....  „jer neprijatelj njihova neprijatelja je u stvari njihov prijatelj“.....

 

Za Škorine birače glas u drugom krugu za Kolindu Grabar Kitarović je zapravo glas za spas Andreja Plenkovića, a kako je njima u stvari glavna meta bio i ostao sam Plenković postaje jasno da će u tom obračunu kolateralna žrtva biti Kolindu Grabar Kitarović, a neuspjeh Kolinde Grabar Kitarović koji je sve izvjesniji bi automatski opstanak Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a učinio praktično nemogućom misijom.

 

Podrži li naime Miroslav Škoro na bilo koji način Kolindu Grabar Kitarović odnosno HDZ (čitaj Plenkovića) u drugom krugu izgubiti će sav politički kapital koji je do sada stekao i kojeg po vlastitoj najavi namjerava iskoristiti već za slijedeće parlamentarne izbore na kojima je sa grupacijom stranaka koje ga održavaju  najavio sudjelovanje, a po ostvarenom rezultatu bi to na parlamentarnim izborima moglo biti izraženo čak i u dvoznamenkastom broju saborskih zastupnika..... Dakle vrlo je izvjesno da Miroslav Škoro neće podržati aktualnu predsjednicu ni na koji način.

 

 

Ako se pita umirovljenike, a 5. siječnja sigurno hoće, onda oni svojom voljom i glasovima odlučuju hoće li dati podršku kandidatu opcije koja je za preko 250 tisuća njih (umirovljenika) oduzela pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, za predstavnika opcije koja ignorira političke predstavnike umirovljenika a „pregovara“ i na štetu umirovljenika dogovara „ispod stola“ sa osobama bez ikakvog političkog ili izbornog legitimiteta, za kandidata čija opcija da bi opstala na vlasti besramno izigrava volju birača, za kandidata opcije koja zatvara oči na sve rašireniju korupciju, za kandidata opcije koji sebi besramno dižu plaće za nekoliko tisuća kuna  a umirovljenicima istovremeno daju mrvice od par kuna, za opciju odnosno kandidatkinju koja je sve prethodno navedeno cijelo vrijeme samo nijemo promatrala, za osobu bez znakova empatije prema umirovljenicima kao najugroženijoj i najranjivijoj populaciji ....  za kandidatkinju koja se umirovljenika sjeti smo kada joj trebaju njihovi glasovi??!!

 

Sudeći po analizama rezultata prvog kruga i anketama za drugi ogromna većina umirovljenika će na prethodne upite odgovoriti sa velikim NE, a to jasno NE znači da i umirovljenici velikom većinom žele promjene, koje u konačnici čak i ne moraju značiti nužno i promjene na bolje. U svakom slučaju je, gledajući sve navedeno kao dio evolucijskog procesa, već i sama promjena dobro došao i pozitivan pomak.

 

Ovo što imamo sada za više od dvoje trećine građana naprosto ne valja, a kada nešto ne valja onda se i treba i mora mijenjati, i to onoliko puta koliko je potrebno dok sve ne bude po volji onih koji biraju, dakle nas građana – birača...