Premijerov bijeg od vlastite odgovornosti za radikalizaciju društva

Radikalizacija društva koja je posljednjih godina eskalirala do točke da je po prvi puta od raketnog napada izvršenog 91. na Banske dvore ista lokacija bila meta napada, ovaj puta dvadeset dvogodišnjeg mladića koji je sasuo rafal po zgradi pri tome teško ranivši policajca koji se zatekao na ulazu. Mada je od nemilog čina prošao skoro cijeli tjedan strasti se ne smiruju, baš kao i nagađanja tko je bio stvarna meta izvršenog napada koji obzirom na način izvršenja i samu metu državne institucije ima i neke elemente  terorizma. Podizanje stupnja sigurnosti štićenih osoba odnosno premijera i predsjednika dodjeljujući im blindirana vozila na korištenje, kao i povećanom razinom zaštite objekata na Trgu svetoga Marka se glavni problem odnosno uzrok radikalizma nije ni dotakao, a kamo li počeo rješavati.  
 
Izmjena sve težih riječi između predsjednika države predsjednika Vlade po mojoj subjektivnoj ocjeni samo dodatno raspiruje strasti i pridonosi daljnjoj radikalizaciji društva. Sa jedne strane imamo predsjednika države Zorana Milanovića sa veoma malim ovlastima i koji u sferi izvršne vlasti nema nikakav utjecaj, ali kao „narodni tribun“ i te kako često potiče ili otvara cijeli niz pitanja od javnog interesa za koje je nadležna izvršna, predstavnička ili sudbena vlast. Nasuprot predsjedniku države našao se predsjednik Vlade Andrej Plenković koji u svojim rukama ima sve poluge izvršne vlasti, uz to potpuno kontrolira zakonodavnu, a na sudbenu kroz izbor nekih čelnih osoba ima i te kakav utjecaj. Od ovih činjenica se nitko ne može skriti ili od njih pobjeći.
 
Uzevši sve prethodno u obzir čak ni laiku nije teško zaključiti da je onaj koji drži sve glavne poluge vlasti u svojim rukama gotovo pa isključivi krivac za stanje u državi, a u ovom slučaju i za rastuću radikalizaciju društva.... Bježanje od odgovornosti kroz prozivanje ili optuživanje drugih  neće niti može pomoći premijeru Andreju Plenkoviću, upravo suprotno, rezultirati će daljnjom i još većom radikalizacijom društva koje nikada do sada nije bilo ovoliko podijeljeno. Prateći nacionalne medije i društvene mreže na kojima pljušte optužbe, prijetnje, uvrede, pa čak sve češće i teže od navedenog, dovelo je do toga da se sve više ljudi svrstava pod jedan od dva „zaraćena“ tabora, uz dakako sve žešću retoriku. Nije moguće da Plenković ne uzima  u obzir da je on predsjednik Vlade u koju građani imaju najmanje povjerenja od svih drugih Vlada članica EU-a, i da je naprosto isključivo on za takvo stanje odgovoran.
 
Narod je nezadovoljan, narod je sve siromašniji, narodu je puna kapa ispraznih obećanja i loših opravdanja za neuspjehe, narodu je dosta korupcije koja izjeda društvo, narodu je dosta izvanrednog stanja radi korone, narodu je dosta zaglupljivanja kojem je izvrgnut medijskim manipulacijama, narodu je dosta raznih društva za naplatu dugova koje parazitiraju na njima, narodu je dosta pljački nenormalnim nametima – troškovima koje se naplaćuju na sitne ovrhe, narod je zapravo već došao na rub strpljenja. Usprkos svemu tome Hrvatski sabor je uz navodno nikada lošijoj situaciji pandemije potpuno bezbrižno otišao na dvotjedni odmor, a više od 200 tisuća naših sugrađana sa strepnjom očekuje sutrašnji dan D, dan kada će im se život ponovo nakon nekoliko mjeseci relativne normale pretvoriti u ovršni pakao...  pakao iz kojeg ih vladajući usprkos njihovim glasnim vapajima ne žele spasiti.... a sjetimo se,  Agrokor su spasili (čitaj rasturili) Zakonom kojeg su uradili za samo tjedan dana.
 
Postavlja li uopće netko u vladajućoj strukturi pitanje kolika je realna vjerojatnost da netko „pukne“ nakon sutrašnjeg dana... Naknadna pamet sasvim sigurno neće pomoći.....