Rat, požari, pandemija, potres... što je slijedeće??

Ne znam da li je ikada neka generacija prije nas u svom životu doživjela i preživjela rat, požare, pandemiju, potres, krize svih vrsta i nakon svake nevolje izlazila još jača, složnija, odlučnija, a vjerujem i uspješnija od svih prethodnih.

Mislili smo 90-ih da je rat nešto najgore što nam se u životu može dogoditi i da  nikada više nećemo doživjeti nikakve a kamo li neke slične strahote, no životna sudbina nam je očito odlučila udijeliti nove izazove stavljajući nas kroz nova i sve teža iskušenja, a mi kao narod kakav jesmo kroz stoljeća se ne predajemo nikakvim ugrozama i iz svakog iskušenja izlazimo samo još jači.... I ovaj puta ćemo, zasigurno su jutros kroz zube procijedili mnogi od nas - vas.

Ni pred požarima koji su još do nedavno stizali do samih gradskih središta nismo ustuknuli već smo se svi spremno uhvatili u koštac sa vatrenom nemani dokazujući što sve čvrsta volja i odlučnost može, pa makar i bez neophodne opreme... Koronavirus nas je kao i cijeli svijet zatekao potpuno nespremne, broj zaraženih stalno raste, ubrzano se pripremaju alternativni smještaji ako broj zaraženih preraste bolničke kapacitete, počinje se uvoditi i provoditi rigorozna disciplina među građanima, i onda u najgorem mogućem trenutku, trenutku kada su građani disciplinirano poslušali savjet da ostanu kod kuće stiže posljednji udarac u nizu kojeg nam je ovaj puta zadala sama majka priroda.  

U tili čas naredba da svi budu kod kuće se za grad Zagreb koji broji cca 800 tisuća stanovnika mijenja i glasi: svi odmah van iz kuće!?, a da sve bude još gore lijepo proljetno vrijeme još do jučer se preko noći mijenja u prohladno što još više otežava ionako tešku situaciju. Vjerujem da povijest ne pamti, ova naša zasigurno ne, da se istovremeno usred pandemije dogodio i ovako razoran potres, potres koji je ionako već poprilično uplašene građane samo još dodatno uznemirio, ako je to dodatno uopće i moguće.  Izražavam duboku sućut i žaljenje za sve eventualno nastradale, no sa druge strane možemo biti „sretni“ jer strah me je i pomisliti kakve bi posljedice bile da je potres bio još snažniji, a svi ljudi u svojim domovima......  

Najvažnije je sada sačuvati prisebnost i ne paničariti, poslušati savjete, upute pa i naredbe nadležnih, i što prije stanje vratiti pod kontrolu odnosno u mjeri u kojoj je to moguće, jer ovo što se upravo događa ide na ruku  nekontroliranom širenju koronavirusa, a prioritet nam je svima da se,  i bez obzira na jutrošnji potres, širenje epidemije maksimalno uspori kako bi oni šatori ispred KBC Dubrava i drugim mjestima po mogućnosti ostali prazni.

Ovo je vrijeme kada je naše zajedništvo i solidarnost na novom testu, testu kojeg opet možemo i moramo, a ja sam siguran i da hoćemo položiti sa najvišom ocjenom. Hoćemo jer mi smo kao narod naprosto takvi da u nevoljama iz sebe izvlačimo ono najbolje, ono najljudskije što imamo u sebi, dokazujući po tko zna koji puta da čovjek i ljudskost još uvijek živi u nama samo smo na to malo zaboravili, a ove nevolje nas stalno vraćaju i podsjećaju da smo ipak samo obični ljudi koji su u stanju zajedništvom i solidarnošću sve prebroditi. Nazovite susjeda, poznanika, prijatelja, partnera, kolegu i upitajte  kako je, treba li što i već ste uradili veliku stvar.....

Neka ovih dana ne bude raznih stranaka i političara koji će loviti političke poene na ovoj nesreći, budimo ovih dana svi kao jedan, budimo ono što u borbi protiv svih nedaća daje najbolje rezultate, budimo jedno i zajedno jer zajedništvo uvijek pobjeđuje svako zlo!