Rođeni sa „krive strane“ željezne zavjese…. stvarno!?!?

Nismo kao stranka do sada reagirao na neke „bizarne“ izjave naše Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, no nakon ovoga što je, i ne prvi puta, izrekla u Washingtonu SAD prilikom primanja nagrade Fulbright za životno djelo je već stvarno previše, i više se ne može govoriti o nekom slučajnom lapsusu ili ne poznavanju povijesti već isključivo o namjernom plasiranju neistina.

Kada netko tko je rođen 1968 godine, i k tome završni razred srednje škole završi u SAD-u 85., ima obraza javno kazati kako je ona“ bila djevojka rođena s krive strane Željezne zavjese koja je sanjala druga mjesta na kojima su ljudi imali slobodu izbora, gdje se slobodno moglo govoriti i izražavati svoja uvjerenja, a da se zbog toga ne bude progonjen“, onda se stvarno morate zapitati da li je sa tom osobom sve u redu. U kojoj se to KGK zemlji uopće rodila i u kojoj je živjela jer očito to nije bila ex Jugoslavija.

Naravno da ne očekujemo hvalospjeve na račun ex države ali isto tako ne vidimo ni jedan jedini razloga da se iznose neistine, posebno jer mnogi od nas nešto i stariji od KGK mogu to svojim životnim iskustvom iz tog vremena i potvrditi. Notorna je glupost i čista laž da se nije moglo slobodno putovati, pa i u sve zemlje gdje se „moglo slobodne govoriti i izražavati svoja uvjerenja“, tako i da se sa ondašnjom „crvenom“ putovnicom puno lakše i bez ikakvih problema putovalo svijetom no što se to može sa našom današnjom putovnicom….

Mnogi od nas su kao srednjoškolci tijekom 70-ih bez ikakvih problema mogli putovati bilo gdje po svijetu … i doslovno nikada nije bilo nikakvih problema ni sa kime, i nikada se nismo osjećli povrijeđeni ili poniženi ili na bilo koji drugi negativan način, upravo suprotno, gdje god smo dolazili bili smo dočekani i primljeni sa poštovanjem….  Sjećamo se da u to vrijeme (70-ih i 80-ih) nitko nikome nije branio otići u crkvu, kao i da su svi ondašnji ugledni članovai partije redom „potajice“ svoju djecu krstili i nitko se zbog toga nije previše uzbuđivao….

I onda dođe netko, ali ne netko već predsjednica Republike koja ničim izazvana kaže to što kaže misleći valjda da nema nas koji smo još uvijek dobar ili čak i veći dio svog života proživjeli u bivšoj državi no u demokratskoj Hrvatskoj, i koji iz svog iskustva možemo posvjedočiti mnogo toga što ju blago je kazati demantira. Zašto to radi i kome se sa time želi dodvoriti ne znamo niti nas je briga, no moramo je podsjetiti da u ex državi nitko nije kopao po kontejneru za smeće, nitko nije bio izbačen iz doma svoga radi neplaćanja nekoliko rata za struju ili slično, kao i da je ljudski šljam bio tamo gdje mu je i bilo mjesto, a danas su to nerijetko ugledni članovi i stupovi našeg demokratskog društva ......

Kako god, drago nam je da je dobila nagradu za životno djelo od američke udruge, no bilo bi nam puno draže da je nagradu za životno djelo zaslužila i dobila radi onoga što je mogla i trebala, ali nije uradila tamo gdje je doista i mogla i trebala,

……u „svojoj Hrvatskoj“.

PS. Bliže se novi predsjednički izbori, sa time vrijeme kada se svakodnevno u medijima vrte kadrovi i fotografije sa onih prošlih, pa i onog trenutka kada je obznanjena izborna pobjeda prije 5 godina, pa tako i prvog obraćanja javnosti tadašnje pobjednice okružene svima onima koji su joj pomogli da postane prva predsjednica RH, uključujući i članove BUZ-aq..

Pita li se Predsjednica zašto danas gotovo nikoga od onih koji su je tada podržavali i bili oko nje više nema ni blizu….