Ujedinjenje umirovljeničkih stranaka nema alternativu

Kako sve ugroženijih 1,2 milijuna umirovljenika može uopće doći u situaciju da se mogu izboriti za svoja prava pitanje je koje već dugo vremena postavljaju sami sebi mnogi umirovljenici kao i svi oni (mi) koji ih u političkom prostoru zastupamo.  I nakon dvadesetak i nešto godina od pojave prve umirovljeničke stranke (HSU) tijekom kojih je za umirovljenike bilo i onih relativno dobrih kao i onih lošijih, sva razmišljanja su konačno dovela do jedinstvenog zaključka, a to je da rascjepkani u više stranaka ništa posebno važno za umirovljenike ne možemo napraviti, a svi kažemo da sve to što radimo u politici radimo isključivo radi umirovljenika, a nikako radi sebe samih odnosno osobnih interesa.  

Ono što je zanimljivo cijelo to vrijeme je da su sve novonastale umirovljeničke stranke, koje su jedno vrijeme nastajale kao gljive poslije kiše, uz iznimku BUZ-a uglavnom osnivane kao produžene ruke drugih političkih stranaka, javno pozivale na jedinstvo, da bi gotovo sve redom doslovno svaku moguću priliku koristile na razbijanju umirovljeničkog korpusa.  Za većinu njih je zajedničko da bi se u javnom prostoru pojavljivali uglavnom pred neke od izbornih ciklusa sa samo jednom svrhom, da bi zbunili umirovljeničko biračko tijelo i spriječili afirmaciju, u prvom redu HSU-a, ali i svih drugih koji su cijelo vrijeme iskreno zagovarali udruživanje ili zajedničko djelovanje.  Uz navedeno zajedničko im je i da nitko od čelnika tih stranaka nema hrabrosti izaći pred javnost i odgovoriti na niz pitanja.... ne zato da ih se proziva ili napada, već zato jer je politika javna djelatnost i nitko nema pravo niti se smije skrivati od javnosti.

I dok doista o većini njih možemo pričati isključivo kao o strankama koje postoje samo na papiru za 4 stranke to ne možemo kazati, prvenstveno za BUZ koji je uz lokalne i županijske predstavnike u vijećima i Skupštinama bio i parlamentarna stranka u prethodnom sazivu Hrvatskog Sabora. UZ BUZ tu treba još spomenuti i SU, te DSU koji također imaju svoje predstavnike na lokalnoj razini i to bi uglavnom bilo sve što djeluje barem na lokalnoj razini.

Posebno zanimljivo je da uz čelnike HSU-a i BUZ-a gotovo nitko od preostalih čelnika umirovljeničkih stranaka ni u jednom trenutku nije otvorio interaktivnu komunikaciju sa građanima – biračima. I dok je to u neku ruku razumljivo za čelnika DSU-a koji djeluje na relativno malom području (županija Sisačko-Moslavačka) toliko je u najmanju ruku čudno za čelnika SU-a koji iskazuje visoke političke ambicije ali usprkos tome iz nekog razloga javno ne iznosi svoja stajališta kroz npr. svoj Fb profil čime u stvari izbjegava bilo koje javno sučeljavanje odnosno argumentiranu polemiku, no jasno je da će i tome jednom doći kraj i da javnost ima pravo dobiti odgovor na svako postavljeno pitanje, a pitanja uvijek ima!

Ono što je u cijelo vrijeme u kontekstu okupljanja nedostajalo jest inicijativa najveće umirovljeničke stranke odnosno HSU-a, i konačno su se uz nekoliko godina intenzivnih priprema i truda, posebno nas čelnika HSU-a i BUZ-a, na projektu ujedinjenja konačno poklopili nužno potrebni elementi i inicijativa je krenula. Jasno je dakle zašto je BUZ  odmah i javno dao bezrezervnu potporu inicijativi te da ćemo na putu ka uspjehu dati svoj puni obol. Treba spomenuti i da je već relativno dugo vremena i DSU na potpuno istom tragu tako da su i oni odmah dali svoju potporu inicijativi čime praktično dolazimo do preko 95% svega onoga što bi se konkretno i moglo udružiti, jer rekao sam već, sve preostale umirovljenike stranke izuzev SU-a su uglavnom bez članstva i organizacija na terenu a to znači i bez barem jednog zastupnika u predstavničkim tijelima JLS.

Ova inicijativa HSU-a koju je pokrenuo Silvana Helje je u stvari jedini način da udruženim snagama postanemo relevantna politička opcija i važan politički faktor, i upravo zato je bilo neophodno započeti sa tim procesom koji će ovisno o nekim faktorima trebati izvjesno vrijeme za potpunu realizaciju, no na kraju će završiti sa jednom snažnom umirovljeničkom stankom, strankom od koje je zapravo sve  i započelo, sa jakim HSU-om, strankom koja će po mom dubokom uvjerenju nakon slijedećih parlamentarnih izbora potvrditi status treće političke stranke po rejtingu u RH

Umirovljenicima dakle treba jedna umirovljenička stranka u kojoj svi koji to žele mogu dobiti priliku i pokazati što mogu i znaju, a osobno sam uvjeren da bi na taj način dobrano premašili i izborni prag odnosno pet posto, a za to je mojoj procjeni potrebno 150 do 200 tisuća glasova što bi bila fantastična stvar i za sve umirovljenike koji bi tako napokon dobili jednu ali snažnu umirovljeničku stranku koja bi brojem mandata bila u mogućnosti napraviti bitne iskorake koji do sada nisu bili mogući upravo radi premalog broja mandata. Ne samo da bi saborskih mandata slijedeći put trebalo odnosno da će ih sasvim sigurno biti više, nego će se krenuti i u važan iskorak dalje, i to sa već najavljenim preuzimanjem odgovornosti za resor rada i mirovinskog sustava u izvršnoj vlasti što bi trebala biti kruna uspješno odrađenog udruživanja, ali i potvrda onoga što već svi odavno znamo, da je za tu poziciju u ovom trenutku najkompetentnija osoba od svih političara upravo čelnik HSU-a Silvano Hrelja.

Naše biračko tijelo je uvijek do sada reagiralo u skladu sa našem ponašanjem, a ujedinjenje je ono što velika većina umirovljenika već odavno priželjkuje, stoga je na nama da to konačno i uradimo, a potpora biračkog tijela sasvim sigurno neće izostati. Jasno je da će na tom putu mnogi, dakako i neki među nama,  koji se budu osjetili osobno ugroženi, pokušati sa raznim opstrukcijama, no moramo biti dosljedni, uporni i pokazati da smo iznad svačijeg osobnog interesa te tako  svima dokazati da povjerenje onih za koje se borimo sa punim pravom i zaslužujemo .....

Zajedništvo nema alternativu!!!