Zagreb, Podsused-vrapče: HSU i BUZ održali Javnu tribinu

HSU i BUZ su zajedno organizirali i održali veoma uspješnu Javnu tribinu na temu Mirovinska reforma: želje – mogućnosti. Tribina je održana u prepunoj dvorani  Gradske četvrti Podsused-vrapče, Gajnice 2, a glavni izlagači su bili predsjednik HSU-a i saborski zastupnik gospodin Silvano Hrelja i predsjednik BUZ-a Milivoj Špika.

U ulozi domaćina i tehničkog organizatora Tribinu je u ime gradskih organizacija HSU-a i BUZ-a otvorio gospodin Zdravko Birač pozdravivši na početku svog obraćanja predsjednike GO HSU-a i BUZ-a gospođu Davorku Vukadin Samardžić Dražena Štiglića kao i predsjednike HSU-a i BUZ-a Silavna Hrelju i Milivoja Špiku.  Uvodnu riječ o temi Javne tribine dao je gospodin Zdravko Birač, a potom su se prisutnima sa kratkim pozdravnim riječima obratili predsjednici gradskih organizacija.  

Nakon njih prisutnima se obratio predsjednik BUZ-a Milivoj Špika koji je u svom izlaganju posebno naglasio nužnost jačanja odnosno stvaranja jedne jake i prepoznatljive umirovljeničke opcije kroz proces udruživanja, a koja bi potporom birača bila dovoljno snažna da u Hrvatskom saboru ima odgovarajući broj ruku, jer pokazalo se mnogo puta do sada da su umirovljenička pitanja bila na redu ili pak riješena samo ako je umirovljenička opcija bila u situaciji da je njihova potpora u određenom trenutku bila bitna parlamentarnoj većini.  Nesporno je kako su upravo HSU kao prva umirovljenička stranka u Hrvatskoj i njen predsjednik Silvano Helja sa dugogodišnjim iskustvom u Hrvatskom saborskim predodređeni da budu na čelu integracijskih procesa koji su pred umirovljenicima koji i sami shvaćaju da se sami moraju organizirati i udružiti kako bi bili politički što snažniji faktor ako žele popraviti svoju, trenutno katastrofalnu situaciju.

Predsjednik BUZ-a je završio svoje izlaganje pozivom svim umirovljenicima kao i onima koji će to jednog dana biti da saslušaju svoje potencijalne predstavnike i kroz raspravu o prijedlozima koje iznose sami procjene jesu li upravo oni te osobe koje žele za svoje istinske predstavnike tijelima kako lokalne tako i vlasti na nacionalnoj razini. Vidjeli smo svi i na nedavnom primjeru usvajanju Zakona kojim je konačno riješen problem „Rojalovih“ osiguranika odnosno što se može sa samo jednim zastupnikom u određenoj situaciji…. Dakle sasvim je jasno da se sa pristojnim brojem zastupnika može puno toga uraditi, stoga je i ova javna tribina jedna od niza planiranih zajedničkih tribina HSU-a i BUZ-a tek jedan od prvih koraka ka tom cilju.

Prisutnima se obratio i predsjednik HSU-a i saborski zastupnik Silvano Hrelja koji je istakao dosadašnje uspješne aktivnosti HSU-a kroz više parlamentarnih saziva, počevši od vraćanja duga umirovljenicima pa do isplate nekoliko Božićnica, a sve u kontekstu kako se radi o desetak i više milijardi kuna. Svaki je pomak na bolje, kada se radi o umirovljeničkom standardu, svojevrsna „Mirovinska reforma“, a tek ona temeljita odnosno sveobuhvatna će biti moguća tek onog trenutka kada umirovljenička opcija bude politički faktor od posebne važnosti za parlamentarnu većinu, a dok se to ne dogodi preostaju nam određeni pomaci sukladno našoj snazi i trenutnim političkim odnosima u parlamentu.

Neke od okosnica reforme mogle bi biti u područjima prava na obiteljsku mirovinu (dio mirovine iza preminulog supružnika te kriteriji određivanja razmjernog dijela), prestanka penalizacije nakon isteka određenih godina tijekom kojih se umirovljenici penaliziraju, usklađivanje mirovina dva puta godišnje (ali da jedno usklađivanje bude onih najnižih mirovina koje se moraju približiti višim mirovinama)… dakako da je tu i zagovaranje aktivnosti za svakog osiguranika koji bi već po prvom zaposlenju trebao razmišljati o svojoj mirovini kroz osiguranje iste uplatama u III mirovinski, kažemo III stup jer smo mišljenja da je isti najpovoljniji oblik štednje za buduće umirovljenike….

Na kraju izlaganja mnogobrojni posjetitelji su imali priliku postaviti poneko pitanje tako da je dva sata koliko je tribina trajala proteklo u izuzetno zanimljivoj, dinamičnoj i ono što je najvažnije, u dvosmjernoj komunikaciji….

Opći zaključak je kako prostora za djelovanje ima, no ono što je zasigurno ključ za uspješnost jeste broj glasova koji odlučuju pri donošenju odluka kojima se umirovljenička pitanja reguliraju. Glasujući za program reforme mirovinskog sustava  glasujemo za sebe. Koliko „drugi“ brinu o položaju umirovljenika danas govori i činjenica da nitko iz vodstva MO odnosno GČ u čijim prostorijama se tribina održavala nije smatrao shodnim pojaviti se i čuti ono što umirovljenici žele poručiti. Možda zaboravljaju, ali to je i njihova budućnost…