Ako ne znaš šta je bilo (umirovljenička verzija)
Kažu da su prošla naša ljeta,
da nam drugi kroje snove ovog svijeta.
Ali u nama srce još kuca kao prije,
još nas ista pjesma kroz godine grije.
Umorni penzići već su dali svoje,
na ramenima tereti godina im stoje.
Ali sjećanja im vječnu snagu daju,
dokle priča živi, ni penzići ne padaju.
Ako ne znaš šta je bilo, pitaj stare ruke,
one što su gradile naše mostove i luke.
Pitaj bore na licima naših žena,
u njima je sva radost i tuga prošlih vremena.
Pitaj pjesmu što u grudima se stvara,
svaka nota stare rane otvara.
Pitaj ruke što su čuvale djetinjstvo,
neka ti kažu što znači jedinstvo.
Je li moguće da smo zaspali na straži?
Zar zakletva pravdi više ne važi?
Je li moguće da su prodali nam domovinu i ime,
za svoje fotelje, lovu i tropske zime?
Ako ne znaš što je bilo,
nemoj da ti sutra bude krivo
Prvog ožujka svi na Trg Jelaćića bana,
na prosvjedu okupimo se usred bijela dana
Svi penzići i radnici žele samo svoje novce,
zajedno Vladi kažimo kako nismo ovce.
Nebriga za narod u oči nas sve bode,
poručujemo Vladi kako je vrijeme da ode!
