"Da nisam štedjela u drugom stupu imala bih 1379 kuna veæu mirovinu"
Kad me nazvala prijateljica M. i poèela otprilike ovako
‘bolje da ti ja kažen, nego da te zvizne infarkt...’ znala sam da nije dobro. I
znala sam da se radi o iznosu moje buduæe mirovine koju sam zaradila radeæi u
‘Slobodnoj’ 31 godinu i 3 mjeseca. A kad sam joj, onako cool, rekla ‘pucaj’
nisam mogla ni pretpostaviti što æu toèno èuti, pa je M. nastavila:
- Zamisli, ona naša gospoða izraèunala ti je da æeš imat mirovinu od 2764,83
kuna, zamisli 2764 kune. A pazi sad... da nisi izdvajala u drugi stup bila bi
ti 4143,60 kuna. Ona gospoða kazala je kako oni tamo nisu mogli virovat kolika
je razlika, pa su tri puta vraæali kao možda je kriv izraèun. Ali uvijek im je
ispadalo isto, tih 2700...
Znam da ti nije ništa lakše, ali kažu oni tamo da su šokirani koliko gubiš...,
kazala je M. u dahu. I ja sam ostala malko šokirana, ali kako sam nekako
mjesec-dva prije nego što sam odluèila prihvatiti ponudu poslodavca i otiæi u
prijevremenu mirovinu po povoljnijim uvjetima (prije izglasavanja dužeg staža
za žene i veæe postotne penalizacije ranijeg odlaska u mirovinu) bila spremna
na mizeran iznos (tada se spominjalo oko 3300 kuna), ova vijest o još mizernijoj
mizeriji manje me razbjesnila od podatka koliko bih imala da nisam 2002. godine
odluèila povjerovati reformatorima tadašnjeg mirovinskog sustava i odluèiti se
za drugi mirovinski stup, iako sam bila u godinama kada sam mogla ostati samo
u, što se struèno kaže, sustavu generacijske solidarnosti.
Èvrsto sam odluèila ne nervirati se i prièekati rješenje pa da vidim što tamo
piše. Možda je ipak nekakva greška. Pa ne može mi mirovina bit toliko manja
samo radi toga što sam izabrala drugi stup. A taj æe mi, procijenili su fond
menadžeri prije koji mjesec kad sam se raspitivala, dodati oko 250-270 kuna
mjeseèno na iznos mirovine iz prvoga, solidarnoga stupa...
Nekako nisam mogla vjerovat u toliku mizeriju, ta imala sam èitav radni vijek
poprilièno prostojnu plaæu, pa bi mi mirovina trebala biti barem – podnošljiva.
Ne mogu procijeniti gdje je granica podnošljivosti, ali, mislila sam barem neæe
bit ponižavajuæa. I kontala sam - da sam stavljala na banku mjeseèni iznos koji
otprilike odgovara ulaganju u prvi stup skupila bi se lijepa svotica u ovih 31
godinu, mogla je to biti renta znatno veæa od mirovine...
Pa sam onda još kontala, ako sam imala barem dvostruko više od prosjeène plaæe,
analogija govori da bih morala imati i odgovarajuæi omjer kada je mirovina u
pitanju... Konaèno, doèekala sam rješenje. Istina - mirovina æe bit 2764,83
kuna, ali raèunicu nisam baš razumjela, sve su to nekakve formule, ponderi,
bodovi, koeficijenti... Ni nakon opetovanog èitanja nisam razabrala sve
formule, osim da sam 22 godine 9 mjeseci i 23 dana bila u sustavu generacijske
solidarnosti, a 8 godina 5 mjeseci i 7 dana u oba obvezna mirovinska
osiguranja...
Završila jesam Ekonomski fakultet, al’ to je bilo davno, pa nije èudo što ne
razumijem.. Ali, imam ja prijateljicu A., jednu drugu koja se u sve to odlièno
razumije... - Neka ti je... Još onda sam ti govorila da samo blesavi naivac
može vjerovati u liberalni kapitalizam ovdje, na ovim lažljivim prostorima...
Još onda sam ti govorila ništa ne potpisuj, ne budi luda, pa vidi kako je
prošla privatizacija, a bila je lijepo zamišljena..., nervozno me prekinula A.,
koja dakako nije ‘ušla u drugi stup’.
Kad je vidjela da je malko pretjerala, stvar je ublažila ljupkom dobrodošlicom
‘dobrodošla u realnost, kad æeš više shvatit da živiš u prevarantskoj državi
gdje se gleda samo kako zeznit obiènoga graðanina’... Pokušala sam joj kazat
kako ja razumijem da mi iznos iz drugog stupa ne može bit veæi, jer nisam dugo
ulagala, tek osam godina, na što me ona ljutito prekinula: - E, to si u novinama
proèitala, te škuže o kratkoæi ulaganja.
Pa što vam nisu prije deset godina kazali punu istinu što možete oèekivati, pa
postoje matematièki modeli primjenjivi i u ovoj analizi... Ali, ne, vi ste u
novinama puni prièa kako su mirovinski fondovi odlièno poslovali, kako imaju
prinose. Znaš tko se prinosima veseli? Pa ne udjelièari, nego ona sva sila tamo
zaposlenih - poveæat æe im bod za plaæu valjda. A vi udjelièari, mutavci
mutavi, morate shvatit ‘kratko ste ulagali, mali je iznos, pa je i prinos mali...
Baš me zanima je li predsjednica Vlade ušla onomad u drugi stup... A da su ti
prije osam godina ovo nacrtali kao graf bi li ušla u drugi stup, a? Odmahnula
sam nijeèno glavom, ali me i dalje kopkalo pa sam inzistirala da mi A. barem
pokuša objasnit kako je moguæe da sam ovako puno ‘kažnjena’ jer sam vjerovala u
kako ona kaže liberalni kapitalizam.
- Lagali su ti, kako ne razumiješ, nisu ti onda kazali punu istinu ako hoæeš
ljepše da se izrazim. I toèka. A kad sam je pitala za onaj dodatak na mirovinu
od 27 posto koji pripada svima koji su se umirovili tijekom 2010. prekinula me
je brzo kako ‘vama koji ste u drugome stupu taj dodatak ne pripada’. I
nastavila je veæ prilièno bijesna kako mi ne bi znao, onako normalno,
jednostavnim rjeènikom pojasniti ovu moju zavrzlamu od mirovine ni èitav
aktualni kabinet Vlade skupa s pojaèanjima od Škegre do Šukera...
Oni niti ne znaju za ovu nepravdu koja se dogaða, istina, po zakonu. Jer da
znaju pa zar ne bi pokušali riješiti tih, piše na mreži, otprilike tisuæu novih
umirovljenika, mahom žena, pokušah nešto pridodati... ‘Nije njih briga’,
rezolutno æe A. Iako nije u pravu, piše da je nekakav zakon koji bi popravio
stvar u saborskoj proceduri, ali nije hitne prirode, pa æemo mi, iz skupine
prignjeèenih drugim stupom, morati èekati...
Kako vijest uistinu brzo putuje, posebno ovakva, zaredali su se pozivi raznih ljudi, iste dobne skupine - razmišljaju o mirovinu, pa sve onako izdaleka propitkuju kako se ‘to’ dogodilo, kao da sam dobila gripu...
Bilo je tu utješnih komentara od privatnika koji su samo
prokomentirali ‘ja neæu dobit ni toliko’, pa preko naputka prijateljice I. koja
nije sigurna da je to moguæe ‘žali se, daj ih na sud, mislim tuži državu što te
dovela u zabludu’, preko zabrinute opaske prijateljice B. koja strahuje da veæ
iduæe godine neæe bit ni cente za mirovine, ‘ol ne vidiš di idemo’... pa sve do
meni najdražeg ‘konaèno æu imati veæi mjeseèni prihod od tebe’ što je
primijetila jedna uživateljica obiteljske mirovine bez dana radnog staža...
A kada me je urednik pitao bih li ja napisala ‘ovo oko tvoje mirovine jer smo
svi ovdje u redakciji šokirani podacima,’ pristala sam. Malo smo brbljali o tim
‘šokantnim brojkama’, a onda me on upitao onako kolegijalno ’pa kako si sada,
nevista, kako se æutiš’. Odgovorila sam mu kao da mi je Dostojevski roðeni brat.
- Poniženo i uvrijeðeno.
Piše SNJEŽANA GAZDE
