Dan sjećanja na holokaust – obveza sjećanja i poziv na odgovornost
27. siječnja ne smije biti samo simboličan trenutak prisjećanja na najmračnije razdoblje ljudske povijesti, već i prilika za duboko promišljanje o uzrocima i posljedicama mržnje, diskriminacije i nesnošljivosti. To je dan kada se prisjećamo milijuna nevinih žrtava sustavne mržnje muškaraca, žena i djece koji su proganjani, mučeni i ubijani samo zbog svoje vjerske, etničke ili političke pripadnosti. No, istovremeno, to je i podsjetnik na našu trajnu dužnost osigurati da se užasi holokausta nikada ne ponove.
Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodno je priznat dan sjećanja koji nas poziva da odamo počast svim žrtvama nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. On nas podsjeća na nevjerojatne razmjere zločina počinjenih u ime ideologije mržnje, ali i na krhkost ljudskih prava ako ih neprestano ne štitimo i promoviramo.
Obilježavanje ovog Dana ima posebno simboličan datum. Na 27. siječnja 1945. godine, Crvena armija oslobodila je nacistički koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u Oświęcimu, Poljska. Taj je logor postao sinonim za neopisive patnje i gubitke, budući da je u njemu, prema povijesnim procjenama, smrt pronašlo više od milijun ljudi, uglavnom Židova, ali i pripadnika drugih manjinskih skupina, političkih neistomišljenika i ratnih zarobljenika. Tog su dana vojnici zatekli oko 7.500 zatvorenika, preživjelih u stravičnim uvjetima, što je postalo jedno od najpotresnijih svjedočanstava ljudske patnje i okrutnosti.
Ovaj se dan obilježava diljem Europe i svijeta, a u Republici Hrvatskoj također zauzima značajno mjesto. Prisjećamo se ne samo žrtava, već i preživjelih, njihovih obitelji i svih koji su tijekom tog mračnog doba pokazali hrabrost, suosjećanje i ljudskost, riskirajući vlastite živote kako bi pomogli progonjenima.
No, sjećanje na holokaust ne smije se ograničiti samo na ovaj dan. Svaki bi dan trebao biti prilika za promišljanje o povijesti i njezinim poukama. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo obrazovali mlade generacije o povijesnim činjenicama, poticali međusobno razumijevanje i suradnju te neprekidno radili na sprječavanju svih oblika diskriminacije, antisemitizma, ksenofobije i netolerancije.
Sjećanje nije samo čin odavanja počasti prošlosti, već i obveza prema budućnosti. Samo trajnim podsjećanjem na patnje prošlih generacija možemo osigurati svijet u kojem će prevladati pravda, solidarnost i humanost, svijet u kojem nikada više neće biti mjesta za zločine protiv čovječnosti.