HDZ postao talac Andreja Plenkovića: do kada to može potrajati?
Pod Plenkovićevim vodstvom HDZ je kroz proteklih 9 godina postala izrazito centralizirana stranka. Stranačke odluke, strategije i kandidature se donose unutar uskog kruga njegovih najbližih suradnika, dok stranačka baza istovremeno osjeća sve veću marginalizaciju. Mnogi članovi stranke tvrde da se Plenkovićev HDZ udaljio od svojih izvornih načela i postao politički pragmatičan do te mjere da više ne prepoznaju stranku kojoj su se pridružili. Plenković autoritarnu poziciju osigurava i kontrolom unutarstranačkih tijela u kojima su redom njegovi najbliži suradnici, a protivnici, posebno oni s desnog krila, su marginalizirani ili potpuno eliminirani iz političkog života.
Strategija koja je Plenkoviću tako dugo osiguravala stabilnost istovremeno je oslabila HDZ jer je reducirala unutar stranačku demokraciju. Plenkovićevi mandati obilježeni su brojnim korupcijskim aferama u kojima su sudjelovali redom članovi Vlade i stranke, dakle osobe koje upravo on sam birao. Iako Plenković uporno izbjegava izravnu političku odgovornost, percepcija javnosti o HDZ-u kao stranci opterećenoj klijentelizmom i korupcijom sve više se pogoršava. Negativan percepcija je ovih dana doživjela kulminaciju uhićenjem ministra Beroša, stoga je već sada pitanje koliko još dugo Plenković može održavati sve nagriženiju političku stabilnost uz povjerenje birača koje se sve više urušava.
Ključno pitanje jest koliko dugo HDZ može opstati kao talac politike Andreja Plenkovića jer njegova politička karijera nije neograničena, a unutarstranački pritisci su već i u očima običnih promatrača vidljivi. Tradicionalna baza stranke sve glasnije traži promjene dok Plenković ne birajući sredstva pokušava balansirati između vlastitog političkog preživljavanja i održavanja barem prividnog stranačkog jedinstva. Gubitak povezanosti sa biračima, posebno izostanak empatije prema umirovljenicima kao najbrojnijem biračkom tijelu, uz sve očitija unutarnja neslaganja, sve više slabi poziciju HDZ-a. Takvom „trgovačkom“ politikom Plenković i HDZ sve dublje upadaju u ozbiljnu krizu.
Da HDZ sve više tone vidljivo je i iz redovitih mjesečnih istraživanja javnog mnijenja u kojima već više mjeseci uzastopno rejting HDZ-a pada, dočim je u isto vrijeme rejting SDP-a u konstantnom rastu sa tendencijom da u skoro vrijeme zamijene pozicije. Obzirom na povijest odnosa unutar HDZ-a nije teško zaključiti razvoj događanja u kontekstu navedenog. Sve što se posljednjih tjedana događa, posebno nakon „sukoba“ oko nadležnosti između EPPO-a sa GDO ukazuje da bi Plenkovićeva dominacija u stranci mogla brzo biti dovedena u pitanje. Unutarstranačke podjele, dosad držane pod kontrolom, mogle bi lako eksplodirati u trenutku kada postane jasno da HDZ više ne može kontrolirati neke procese, u prvom redu djelovanje EPPO-a jer se već u zraku osjeća miris nove afere uz moguća nova uhićenja.
Tako nešto bi moglo natjerati Plenkovića da konačno preuzme odgovornost, ali onda, kako to često biva u politici, i pojave nekoga, jednog od onih koji su do sada šutjeli, i koji će ga podsjetiti na očito zaboravljenu lekciju: "Stranka ne može biti talac jednog čovjeka." Navedena rečenica će označiti početak kraja Plenkovićeve ere u HDZ-u, a najavljeni PROSVJED PROTIV SIROMAŠTVA, KORUPCIJE I KRIMINALA najavljen za13. prosinca na Trgu BJJ u Zagrebu će mu nakon 1. listopada još jednom dati do znanja da on ni HDZ nemaju potporu umirovljenika, a nemaju jer nas je doveo do nikada većeg siromaštva, a sada vidimo nakon uhićenja ministra Beroša i do ugroze života svih građana.
Iz svega što se događa, i onoga što po logici slijedi. jasno je da se SDP-u otvara priliku za preuzimanje pozicije vodeće stranke. Sve je bliži dan kada će se rejting HDZ-a i SDP-a mimoići što će označiti početak kraja jednog političkog ciklusa, a početak novog poglavlja.
Za Hrvatsku koja se doslovno guši pod teretom korupcije i kriminala promjena će značiti novu priliku. Nadam se da ćemo je u interesu svih građana ovaj puta znati iskoristiti.
