Ima li prva dama pravo biti i mama?

Ako je suditi po insinuacijama i konstrukcijama kojima su se ovih dana obrušili na Sanju Musić Milanović, koja je gotovo tjedan dana nakon zaključivanja ocjena uputila e-mail školi koju pohađa njen sin upozoravajući svojim dopisom na uočene nepravilnosti, moglo bi se zaključiti dvije stvari. Prva je kako mnogi, posebno neki profesionalni novinari, koji su javno komentirali sadržaj e-maila uopće nisu pročitali što u dopisu piše, a druga da možda ipak jesu ali očito ili ništa nisu razumjeli ili su u najmanju ruku zlonamjernim konstrukcijama i insinuacijama željeli denucirati autoricu dopisa. Činjenica na koju smo već svi navikli je da Milanović u obračunu sa suparnicima nije „svileni“, ali ipak jest iznenađenje da suparnici u svojoj nemoći da ga poraze u „ring“ žele uvući i djecu, što je ipak malo previše. 

Svi koji su sa razumijevanjem i bez ikakvih navijačkih strasti pročitali što piše u navedenom dopisu gospođe Musić Milanović su mogli vidjeti da ni u jednoj rečenici nije bilo nikakvog traženja korekcije ocjene, iste su naime već gotovo tjedan ranije bile zaključene, ali zato jeste pisala i upozorila na cijeli niz nepravilnosti odnosno propusta koji su uočeni u radu predmetne profesorice i na koje je ranije usmeno upozoravala. Dakle u samom tekstu dopisa nema apsolutno  ništa sporno, što po logici znači da nije bilo ni nekog pritiska od strane „moćnika i bahate difamacije nastavnika“ kako su neki „objektivni novinari“ požurili zaključiti.  

Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da nitko iz škole nije demantirao bilo koji navod iz upućenog dopisa što jasno upućuje da su iznesene primjedbe bile sasvim na mjestu. Također iz same škole nitko nije pojasnio ni razlog naknadne korekcije ocjena za više učenika, dakle ne samo za sina gospođe Musić Milanović. Kako je prosvjetna inspekcija najavila posjet navedenoj školi biti će veoma zanimljivo nakon provedenog nadzora vidjeti jesu li korekcije ocjena za više učenika rezultat naknadno uočenih grešaka u ocjenjivanju pa tako i u zaključivanju ili je razlog za korekciju bio bilo nešto drugo, ali to drugo iz svih raspoloživih informacija sasvim sigurno nije bio sadržaj dopisa Sanje Musić Milanović.  

Činjenica koja se očito iz politikantskih razloga ignorira ili umanjuje, i koju ponavljam, je da je dopis upućen školi gotovo tjedan dana nakon što su sve ocjene već bile zaključene je zapravo u cijeloj priči ključan tetalj. To znači da navedena činjenica zapravo isključuje namjeru pošiljatelja dopisa za bilo kakvom naknadnom korekcijom ocjene. I jedno vrlo zanimljivo pitanje na kraju. Što u konkretnom slučaju uopće znači za srednjoškolca Milanovića završna ocjena iz matematike 5 ili 4 u kontekstu njegovog nastavka školovanja? U konkretnom slučaju apsolutno ništa!? Možemo dakle, sada već cijelu obitelj Milanović, voljeti, simpatizirati ili pak potpuno suprotno, no gledajući sve ovo što se događa oko navedenog dopisa stječe se dojam kako se zapravo radi o klasičnom zlostavljanju, kako već rekoh, sada već i cijele obitelji Milanović. Gdje je uopće granica!?

Dakle smije li uopće prva dama Sanja Musić Milanović biti i ponašati se kao mama? Da, smije i treba! Baš kao i svaka druga mama.