Imati nesposobnu vlast ili nove izbore, što je skuplje?

Ovih dana nakon održanih lokalnih izbora na veliko se sklapaju koalicije na lokalnoj razini što je sasvim normalan proces nakon svakih izbora. Ono što već godinama odnosno od izbora do izbora prolazi kao briga za građane je uglavnom klasična politička trgovina koja nerijetko sa interesima građana ili voljom birača nema nikakve veze. Događaju se tako sve češće neprincipijelne koalicije koje, uz to što sa voljom birača nemaju apsolutno nikakve veze, se pravdaju tobože interesima građana i željom da se realizacija planiranih i prevažnih projekata ne odgađa jer bi, kako svi redom naglašavaju, ponavljanjem izbora nepotrebno trošili novac građana i tako „nepotrebno“ činila nesaglediva šteta za njihovu sredinu.

Ono što je činjenica koja je već po tko zna koji puta potvrđena u političkom životu Hrvatske jest da je od svega što političari serviraju daleko najskuplja nesposobna i neučinkovita vlast, bez obzira na razinu za koju se izbori provode. Neki u tom sve maštovitijem pravdanju opstanka ili ostanka na vlasti pod bilo koju cijenu često puta u svoje opravdanje kao negativan primjer spominju i 2016. godinu kada je ondašnja „Domoljubna koalicija“ srušila „svoju“ Vladu i raspustila Hrvatski sabor otvarajući mogućnost građanima odnosno biračima da  ponovo izađu na izbore i iskažu svoju volju.

Zanimljivo je da taj događaj u negativnom kontekstu često spominju i članovi HDZ, i ne samo oni, i to svaki puta kada HDZ-u zaprijeti opasnost od gubitka parlamentarne većine, a znamo kako su se u prošlom mandatu Plenković & co više od 3 godine održavali na vlasti isključivo uz pomoć „žetončića“ što sa demokratskom voljom građana odnosno birača nema apsolutno nikakve veze. Ono što se dogodilo 2016. godine rušenjem Vlade i raspuštanjem Hrvatskog sabora je zapravo bio najveći demokratski iskorak Hrvatske u svih dosadašnjih 30-ak godina od samostalnosti. Umjesto da takvo ponašanje u političkom životu Hrvatske postane standard ponašanja političara svaki puta kada uvide da imaju nesposobnu ili neučinkovitu vlast, novi vlastodršci to koriste za plašenje svojih članova i obmanjivanje građana plasirajući priče kako se novim izborima gubi novac i odgađaju projekti.

Činjenice koje su svima poznate ih potpuno demantiraju jer je Hrvatska na gotovo svim poljima imala najbolje pokazatelje upravo u onih nekoliko mjeseci dok je Vlada bila samo tehnička. Da bi se besramna trgovina mandatima na svim razinama prekinula, a u nedostatku bilo kakve moralne odgovornosti,  dovoljno je Zakonom regulirati jednom jednostavnom odredbom kojom bi se nakon uspostave parlamentarne većine zabranili prelasci odnosno pretrčavanje u „suprotni tabor“. Onoga trenutka kada početno utvrđena parlamentarna većina na bilo kojoj razini izgubi minimalno potrebnu potporu onih koji je tvore bi se automatski raspisivali novi izbori, a time i prekinula dosadašnja sramotna praksa izigravanja volje birača.   

Novi izbori umjesto nesposobne ili trgovačke vlasti su zapravo najmanji trošak za građane a ne obrnuto kako to pokušavaju objasniti politički trgovci...