Mirovine iz drugog stupa bit æe veæe nego iz prvog

Dva kljuèna postignuæa mirovinske reforme su nova nacionalna štednja, koja danas iznosi više od 36 milijardi kuna i koja predstavlja osobnu, nasljednu imovinu èlanova mirovinskih fondova, naglasio je Dubravko Štimac, predsjednik udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima, predstavljajuæi rezultate rada 'mirovinaca' u proteklih devet godina. Štimac je podsjetio da je reforma mirovinskog sustava provedena jer je prvi stup bio neodrživ te da je drugi stup izgraðen kako bi prvi stup s vremenom ponovo postao funkcionalan i održiv

Nastojeæi opovrgnuti napise u medijima o neuspjehu mirovinske reforme i neefikasnom upravljanju mirovinskom štednjom, Štimac je ustvrdio da su mirovinski fondovi postigli više nego što se od njih oèekivalo. 'Nakon devet godina rada ostvaren je prosjeèan godišnji prinos od 5,27 posto što, kada se oduzme inflacija, daje realni prinos od 2,59 posto', rekao je Štimac, dodajuæi da je na poèetku mirovinske reforme traženi prinos fondova bio dva posto iznad stope inflacije.

Napomenuo je i da je takav rezultat ostvaren, usprkos jednoj katastrofalnoj godini, 2008, u kojoj su, kako je rekao, 'neki mirovinski fondovi vani izgubili 30 do 40 posto imovine'.

Predstavljajuæi primjere oèekivanih mirovina iz drugog mirovinskog stupa, Štimac je ustvrdio da æe èlanovi obveznih mirovinskih fondova s vremenom imati relativno veæe mirovine iz drugog mirovinskog stupa nego iz prvog.

Prema izraèunu 'mirovinaca', prosjeèan èlan mirovinskog fonda roðen 1970. godine, koji mjeseèno uplati 430 kuna, može nakon doživljene 65. godine iz drugog mirovinskog stupa oèekivati mirovinu od 870 kuna. Kada bi se 20 posto doprinosa uplaæivalo u drugi stup, pokazuje izraèun, mirovina bi se popela na 3.840 kuna, što je znatno više od sadašnje prosjeène mirovine iz prvog stupa (2.162,63 kuna).

Štimac se osvrnuo i na problem umirovljenica, koje su otišle u privremene mirovine i sada imaju niže mirovine nego bi one bile da mirovine primaju samo iz prvog stupa. Prema njegovim rijeèima, njihove mirovine su niske zbog kratkog roka štednje i malih uplaæenih iznosa, ali i zbog èinjenice da su nepravedno iskljuèene iz prava na dodatak na mirovinu koji je odreðen Zakonom o dodatku na mirovinu. Mirovinci smatraju da je jedino pravo rješenje ovoga problema da se èlanovima drugog stupa prizna proporcionalno pravo na dodatak.

Što se tièe troškova drugog mirovinskog stupa, stav 'mirovinaca' je da 'kada bi troškovi ostalih sustava bili kao troškovi drugog stupa, Hrvatska bi imala vrlo malo troškovnih problema'. Svoj stav potkrijepili su usporednim podacima o naknadama društava za upravljanje u Poljskoj, Bugarskoj, Maðarskoj i Rumunjskoj, koje su u pravilu više nego u Hrvatskoj. Takoðer, naveli su da su troškovi REGOS-a mogli biti puno niži te da su oni trebali biti rasporeðeni i na druge korisnike mirovinskog sustava.

Govoreæi o investicijskoj politici, Štimac je naglasio da su obvezni mirovinski fondovi snažna podrška hrvatskim privrednim subjektima, o èemu svjedoèi èinjenica da su sudjelovali u svim javnim ponudama, privatizacijama, izdanjima komercijalnih papira i korporativnih obveznica, te da su kljuèni ulagatelji u fondove gospodarske suradnje. Najavio je i unapreðenje upravljanja imovinom kroz uvoðenje koncepta podportfelja, odnosno usklaðivanja investicijskih politika sa životnom dobi osiguranika.

'Mirovinci' su se osvrnuli i na zemlje u okruženju koje su 'u veæoj ili manjoj mjeri neprijateljski tretirale svoje obvezne mirovinske fondove', što se koristilo kao argument protiv hrvatskog drugog stupa. Naveli su primjere koji ukazuju da se trenutna razmišljanja u europskim zemljama evidentno okreæu protiv maðarskog modela nacionalizacije drugog stupa. 'Poljska je objavila da neæe iæi maðarskim putem, a Èeška i Velika Britanija upravo donose zakone kojima uspostavljaju svoje verzije obveznih mirovinskih fondova', zakljuèio je Štimac.