MIROVINSKI SUSTAV

Mirovinski je sustav u Hrvatskoj tijekom 2001. i 2002. godine znatno promijenjen. Naèin financiranja mirovina iskljuèivo iz državnog sustava promijenjen je u mješoviti - državni i privatni. 

Dijelom je zadržan stari naèin prikupljanja sredstva, a drugim je dijelom u sustav uvedena osobna štednja za starost.

Uz postojeæi, prvi mirovinski stup meðugeneracijske solidarnosti koji je u nadležnosti države i koji je obvezan za sve zaposlene osobe, uvedena je i štednja u drugom i treæem mirovinskom stupu. Štednja u prvom i drugom stupu je obvezna, a u treæem dobrovoljna.

Novi mirovinski sustav funkcionira tako da se osigurava mirovina iz tri nezavisna izvora. Time se smanjuje rizik i poveæava oèekivana visina mirovine. Poveæava se i fleksibilnost odlaska u mirovinu kroz dodatnu dobrovoljnu štednju.

 

 I stup -- obvezni

  • Èini ga obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Svi zaposleni osiguranici u ovaj stup, prema sili zakona, izdvajaju 15% bruto plaæe, a što odlazi u državni proraèun za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika. Ta sredstva koriste se za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika.
  • Kada sadašnji osiguranici steknu uvjete za mirovinu država æe im poèeti isplaæivati mirovine u skladu sa Zakonom.
  • Visina mirovine usklaðuje se svakih šest mjeseci s polovicom zbroja rasta plaæa i indeksom potrošaèkih cijena.

 

 II stup -- obvezni

  • Èini ga obvezno mirovinsko osiguranje, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Obvezno je za sve osiguranike mlaðe od 40 godina. Osobe u dobi izmeðu 40 i 50 godina mogle su tijekom mirovinske reforme takoðer odabrati novi sustav mirovinskog osiguranja, a time i obvezni mirovinski fond. Sada to više nemaju pravo, osim ako su u to vrijeme bile nezaposlene pa su se sada ponovno zaposlile.
  • Iz bruto plaæe svakog osiguranika uplaæuje se 5 % doprinosa u obvezni mirovinski fond koji je osiguranik sam odabrao. Izbor obveznog mirovinskog fonda obavlja se iskljuèivo na šalteru Središnjeg registra osiguranika - REGOS (www.regos.hr), u poslovnicama FINA-e.
  • Mirovinski fondovi prikupljeni novac ulažu na financijskim tržištima i ostvaruju dobit koja uveæava mirovinsku štednju na osobnim mirovinskim raèunima èlanova fonda.
  • Sustav je potpuno transparentan jer osiguranik u svakom trenutku zna koliko ušteðenih sredstava ima na svom osobnom mirovinskom raèunu u obveznom mirovinskom fondu.
  • Osiguranik u svakom trenutku, ukoliko je nezadovoljan uslugom, može promijeniti obvezni mirovinski fond. U prve tri godine zaraèunava se propisana izlazna naknada iz fonda, a nakon tri godine èlanstva prelazak je besplatan.
  • Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuæe društvo i u njega prenosi sredstva s osobnog raèuna iz mirovinskog fonda èiji je do tada bio èlan. S odabranim mirovinskim osiguravajuæim društvom osiguranik sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od najmanje èetiri moguæa oblika: pojedinaèna ili zajednièka mirovina od kojih svaka može biti doživotna ili sa zajamèenim razdobljem isplate.
  • Ako èlan obveznog fonda umre prije nego je poèeo koristiti mirovinu, sredstva ušteðena na njegovom osobnom mirovinskom raèunu su nasljedna i pripast æe zakonskim nasljednicima, osim ako èlanovi obitelji ostvare pravo na obiteljsku mirovinu. 
  • Nadzor nad poslovanjem mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajuæih društava provodi državna Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga - HANFA (www.hanfa.hr).
  • Svakom èlanu obveznog mirovinskog fonda jamèi se prinos mirovinskog fonda u visini referentnog prinosa, utvrðenog od strane Hanfe, umanjenog za šest postotnih bodova. Ako je godišnji prinos obveznoga mirovinskog fonda kroz razdoblje od prethodne tri kalendarske godine manji od zajamèenog prinosa, mirovinsko društvo uplatit æe razliku mirovinskom fondu do zajamèenog prinosa iz jamstvenog pologa i sredstava mirovinskog društva, a ako i to nije dovoljno, onda iz državnog proraèuna, ali samo do dana prijema Hrvatske u EU.

 

III stup -- dobrovoljni

  • Èini ga dobrovoljno mirovinsko osiguranje, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Visinu mirovine odreðuje visina mjeseènih uloga koji æe se uplaæivati na poseban raèun u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Uplaæena sredstva fond ulaže na tržištu i ostvaruje dobit.
  • Država svakom osiguraniku u III. stupu daje poticaj za taj oblik mirovinske štednje. On iznosi 15% iznosa godišnje uplate do najviše 5.000 kuna tj. najviši državni poticaj može iznositi 750 kuna.
  • Kroz èlanstvo u dobrovoljnom mirovinskom fondu, èlanu se nudi moguænost da uplate premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja za njega uplaæuje poslodavac. Izdvajanje poslodavaca u treæi stup mirovinskog osiguranja ne smatra se plaæom do iznosa od 500,00 kuna mjeseèno to jest do 6.000,00 kuna godišnje, a isti je porezno priznati izdatak, odnosno rashod poslodavca.
  • Ušteðena sredstva na raèunu III. stupa može se podiæi najranije s 50 godina života kroz neki od odabranih oblika mirovine bez obzira na radni status.
  • Po isteku štednje u fondu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuæe društvo i u njega prenosi svoja ušteðena sredstva iz mirovinskog fonda kojeg je do tada bio èlan. S odabranim mirovinskim osiguravajuæim društvom sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od nekoliko moguæih oblika: doživotna starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, promjenjiva mirovina, djelomièna jednokratna isplata i drugi oblici mirovinskih isplata koje mirovinsko osiguravajuæe društvo nudi u svom portfelju financijskih usluga. Isplatu dijela ili cijele mirovine moguæe je prenijeti na druge osobe.
  • Ako èlan fonda umre, ukupno kapitalizirana sredstva na raèunu preminulog, zajedno s pripadajuæim državnim poticajima, naslijediva su, a nasljednika odabire èlan prilikom sklapanja ugovora o štednji.