Povećati ili ne povećati dob za umirovljenje, pitanje je sada?

Da su u Hrvatskoj mirovine male a umirovljenika sve više već odavno nije nikakva novost, baš kao i da je na razini godine sve veća razlika između uplata u mirovinski fond i isplaćenih mirovina. Mnogi za navedeni problem vide rješenje isključivo u produljenju radnog vijeka, no pitanje je jeli baš samo produljenje radnog vijeka i rješenje problema.

Odgovor na prethodno pitanje je jednostavno i glasi: nije niti može biti…. ali može biti  dio rješenja. Dva su vrlo važna faktora koja bi trebala biti ključna za konačno i održivo rješenje, a to su u prvom redu uplaćena sredstva za mirovinu tijekom radnog vijeka kao primarni faktor, a kao drugi važan faktor je prosječni životni vijek ljudi. Visina mirovne bi dakle za svakog umirovljenika u prvom redu trebala ovisiti u ukupnoj uplati u mirovinski fond i procijenjenoj duljini životnog vijeka.

Svi naravno nemaju iste plaće pa stoga i ne izdvajaju u mirovinski fond iste iznose pa se može dogoditi da osoba ni nakon navršenih 65 godina života i 41 godinu staža zbog premalih plaća tijekom radnog vijeka ne može ostvariti mirovinu dostatnu da pokrije prosječne troškove života. U ovom slučaju se problem može riješiti samo na dva načina, jedan je da država kroz socijalna davanja pomaže onima sa nedostatnim mirovinama ili pak da se omogući odnosno produlji radni vijek, odnosno kombinacijom navedenog.

Ako je netko cijeli radni vijek radio za prosječnu plaću onda ta osoba nakon 65. godine života uz trenutni životni vijek treba primati mirovinu koja je u visini (70 – 80%) odnosno cca 75%  svoje bivše prosječne neto plaće.

Politička platforma UMIROVLJENICI ZAJEDNO će na navedenim premisama predlagati Vladi RH rješenja kojima bi se veliki broj umirovljenika koji su sada sa mirovinama ispod linije siromaštva brzo izvukao iz tog ponižavajućeg položaja.

 

EDIT

Posljednjom izmjenom Zakona o radu je omogućeno produljenje radnog vijeka zaposleniku, ali samo uz dogovor sa poslodavcem, što zaposlenike dovodi u neravnopravan položaj i otvara prostor za nepotizam i korupciju. Ako je državi interes da što više zaposlenika nastavi raditi i nakon navršenih 65 godina života onda je takva odluka treba biti isključivo na samom zaposleniku a ne da ista ovisi o suglasnosti odnosno volji poslodavca.