Kada je prije nešto više od devet godina u ondašnjoj eri vladavine šestorke ili popularno nazvane Raèanove Vlade HNS najavio otvaranje 200 tisuæa novih radnih mjesta nekako je istovremeno „krenula“ i ona famozna akcija „S faksa na posao“. Kako je to završilo zajedno sa onih 200 tisuæa novih radnih mjesta dobro je poznato svima no ipak nitko ni slutiti nije mogao da bi neki od ondašnjih aktera devet godina kasnije, a doduše sada i malo promijenjenog sastava (i imena) došli na novu, moram priznati još genijalniju ideju koja glasi „S faksa u mirovinu“.
Slušajuæi naime kako se neki od „Kukuriku“ koalicijskih partnera ovih dana neviðenim žarom bore za pravo radno sposobnih ljudi na prijevremeno, odnosno realnije je kazati povlašteno umirovljenje, onda nije teško zakljuèiti kako je i ona akcija od prije devet godina propala i zašto nije dobila svoj nastavak u logiènom slijedu koji bi mogao glasiti „Sa ili nakon posla u zasluženu mirovinu“. Ništa se dakle znaèajno u eri kako „Raèana“ tako ni u poslije njega u eri „Sanadera“ nije znaèajno dogodilo u smislu otvaranja novih radnih mjesta, što više broj nezaposlenih se kao i broj umirovljenih stalno poveæavao do razine koja sada veæ vrlo ozbiljno prijeti urušavanju financijskog sustava Republike Hrvatske.
Nije dakle nikakvo èudo što je kao odgovor na gore navedenu akciju dijela „Kukuriku“ koalicije „S faksa u mirovinu“ nastala i njena potpuna suprotnost koja bi po jednostavno mogla glasiti „S posla na groblje“. Kako dakle pri zdravom razumu uopæe tumaèiti opravdanost da se sa jedne strane tisuæe ljudi uz „mnoštvo opravdanih“ razloga šalje u prijevremenu mirovinu, a sa druge pak strane se traži produženje radnog vijeka.
Ovako nešto doista nema apsolutno nikakvog uporišta ni po kakvoj osnovi, izuzev ako je cilj ovako „nekim pre mudrim“ politièarima potpuno financijsko urušavanje Republike Hrvatske. Sa 1,18 milijuna umirovljenika i 300 tisuæa nezaposlenih u ovom trenutku na samo cca 1,5 milijuna osiguranika naprosto ne postoji formula kojom se može izbjeæi financijski slom Hrvatske u koliko se nešto hitno ne poène mijenjati. Naravno, kazati æe lakonski neki da je moguæe jednostavno smanjiti mirovine i stvar riješena, no time se onda svjesno priziva jedan potpuno drugi naèin rješenja problema, a to je po svemu sudeæi ulica, što bi realno gledajuæi moglo biti „skupo“ rješenje sa nesagledivim posljedicama.
Pa kako onda uopæe izaæi iz ovog zaèaranog kruga?
I iz ove priložene Pulsove tabele percepcije najveæih problema u zemlji se jasno vidi što su to i koji naši glavni problemi i kako ih jedino mi sami možemo, a kako stvari stoje i moramo riješiti. Dakle za onoliko koliko budemo uspješni u rješavanju onih stavki pod dva i tri u istoj mjeri æe mo popraviti stavku èetiri odnosno onu pod jedan, dakle onu koju gotovo 70% graðana smatra najvažnijom…..
Pitanje je sve do nedavno bilo od kuda ili od koga poèeti?! Kako stvari stoje odnosno po do sada viðenom, ova zima bi mogla biti najtoplija u posljednjih dvadeset godina…. I konaèno oznaèiti ozbiljan poèetak stvaranje države rada i znanja…. U kojoj æe doista biti moguæe „S faksa na posao“ ali isto tako i „Nakon posla u zasluženu mirovinu“.
