Kada Hrvat ostari, èekaju ga samoæa, siromaštvo i
depresija. U razvijenim zemljama starije su osobe financijski zbrinute, a na
raspolaganju im je i niz institucionalnih, profesionalnih i volonterskih
pomoæi. Svaka treæa osoba koja si u Hrvatskoj pokuša oduzeti život ili u tome
uspije starija je od 65 godina. Gotovo 20 posto stanovništva u Hrvatskoj danas
je u treæoj, zlatnoj životnoj dobi, a treæina ih živi u riziku od siromaštva.
Dok njihovi vršnjaci na Zapadu èekaju mirovinu kako bi putovali, uèili strane jezike i slikanje na svili, naši umirovljenici ne mogu uštedjeti za promjenu dotrajalih prozora, a svaki deseti nema ni WC u kuæi. No, teže nego s besparicom i lošim zdravljem starije se osobe nose s osamljenošæu i nemoæi da to promijene.
Obrnuti efekt
Da bi osobe starije dobi u modernom društvu kvalitetno živjele, moraju biti ispunjena èetiri preduvjeta: materijalna neovisnost, samostalno stanovanje, razvijena društvenu mreža usluga, sadržaja i pomoæi te emocionalna podrška obitelji, prvenstveno djece.
No, ako zakaže samo jedan od preduvjeta, može se dobiti upravo obrnuti efekt: dok je samostalan život u razvijenim zemljama iznimno važan za sreæu starijih ljudi, jer nisu “na teret” djeci i ne moraju odlaziti iz vlastitog doma i rutine, zbog neosiguranosti mreže usluga i pomoæi te loše financijske situacije u Hrvatskoj može znaèiti veliki rizik od usamljenosti, depresije, siromaštva, pa èak i životne ugroženosti.
Pomoæ odrasle djece roditeljima mora biti izraz ljubavi, a ne izraz dužnosti. Društvo mora omoguæiti financijsku neovisnost, a djeca socioemocionalnu potporu. Trend starenja stanovništva traje veæ godinama, što je u razvijenim zemljama pokrenulo mehanizme socijalne zaštite starijih.
U društvima u razvoju, kakvo je naše, to se tek poèelo dogaðati, pa je skrb o starijim osobama i dalje prvenstveno na djeci - smatra prof. Mira Èudina Obradoviæ, autorica znanstvenog rada “Psihosocijalne pretpostavke skrbi za stare ljude”.
Volonterska pomoæ
To, istièe, nije dobro, a u posljednje vrijeme i sve teže izvedivo - zbog opæe krize i zbog sve zahtjevnijeg posla odrasle djece. Osim toga, upozorava, broj starijih osoba raste, a broj djece koja bi se o njima trebala brinuti opada.
- U razvijenim zemljama starije su osobe financijski zbrinute, a na raspolaganju im je i niz institucionalnih, profesionalnih i volonterskih pomoæi. U manje razvijenim društvima starije su osobe takoðer zbrinute, jer je još uvijek izražen ‘familijalizam’. Samorazumljivo je da æe jedno odraslo dijete zbrinuti roditelje. Hrvatska je negdje izmeðu, stoga stariji ne mogu sa sigurnošæu raèunati ni na jedan od ovih oblika skrbi - objašnjava.
U Ministarstvu obitelji istièu da se iz godine u godinu situacija mijenja nabolje. Više od 15.200 starijih osoba diljem Hrvatske stalno je ukljuèeno u besplatne programe pomoæi u kuæi i dnevne boravke. Radi se o programima kojima se starijim osobama pomaže u samostalnom životu u njihovu domu, a kroz dnevne boravke osiguravaju se redovita druženja i radionice.
- Naše gerontodomaæice odlaze starijim osobama, druže se s njima, pomažu im u kuæanskim poslovima i obavljaju sve što im je potrebno. Mnogima od njih spasile su život - kaže Vesna Širanoviæ, ravnateljica Uprave za meðugeneracijsku solidarnost
Krivulja sreæe u Hrvatskoj je okrenuta - naopako
Krivulja sreæe u razvijenim društvima ima oblik slova “U” - na vrhu jednog kraka su tinejdžeri, najsretniji u životu. Nakon toga sreæa opada, oko 50-e doðe do dna, a nakon te dobi, kad se riješi veæina životnih problema i nedaæa, ponovno se poèinje penjati. U Hrvatskoj je situacija obrnuta: starost ne znaèi ubiranje plodova svog rada, druženje, uèenje i igru s unucima, nego siromaštvo, neimaštinu, bolest i samoæu, a nerijetko i potpuni gubitak kontrole nad vlastitim životom. piše (Kristina Turèin)
