Bombastièni naslov «Penzioneri Kerumu èuvaju vlast u gradu» u dnevnom tisku Slobodna Dalmacija je još jedan u nizu sada veæ svakodnevnih uradaka na temu mirovine, umirovljenici, zlouporabe i sl.
Ni ovaj tekst ne bi bio posebno zamijeæen ili upamæen da se
u istom ne radi o nekoliko potpuno pogrešnih zakljuèaka pa sve do pokušaja
obmane biraèa odnosno javnosti. Naravno da ne mislimo na novinara koji je
vjerujemo potpuno vjerno prenio izjave èelnika na koje se poziva pa tako i na
izjavu nedavno izabranog predsjednika gradske organizacije HSU-a gospodina
Stipe Buliæa koji ni manje ni više no praveæi raèun bez krèmara ustvrðuje kako æe
nedavno izbaèeni èlan stranke i sadašnja èlanica gradska vijeæa gospoða Milica
Cipci i dalje u vijeæu djelovati kao da je èlan HSU-a….. a sve to kako gospodin
Stipe Buliæ kaže radi onih 50-ak milijuna kuna koje je tobože gradonaèelnik
Kerum obeæao «dati» umirovljenicima, no da ne bude neke zabune evo citirane
izjave: «Mislim da Kerumu treba dati šansu,
mnogi umirovljenici su za njega glasali. On je obeæao dati 50 milijuna kuna za
umirovljenike. To može izgledati nerealno, ali treba mu pružiti priliku da se
vidi hoæe li on to ostvariti. Na državnome nivou vidimo da ni ljevica ni
desnica ne mogu riješiti krizu. Isto tako treba reæi da je kriv naopako
postavljeni sustav koji treba mijenjati, pa pojedinac, bio on Kerum ili netko
drugi, ima ogranièene moguænosti - smatra Buliæ»
…. Bubne Buliæ kao predsjednik splitskog HSU-a i tako još jednom bez da je
htio, potvrdio kako slijepo sluša svog šefa Hrelju kod kojeg se za lovu može
sve, pa èak nekome, a u ovom sluèaju Kerumu, «èuvati vlast» pa što god to
znaèilo. U tom kontekstu navesti kako
probleme ne može riješiti ljevica kao ni desnica jeste samo potvrda trgovaèkog
odnosa stranke i pojedinaca unutar iste kao njihova obrasca politièkog
ponašanja, no vjerujemo kako æe i oni proæi kao i sve «trgovaèke stranke» do
sada, dakle biti svedene na ništa ili tek blizu toga.
Treba li uopæe spomenuti da o spomenutoj izjavi ili bilo kojem drugom pitanju gospoðu Milicu Cipci nije nitko ništa pitao što je ona u svom priopæenju 04.09.2009. i navela, a kojeg je u nekoliko crtica prenijela i Slobodna Dalmacija. Ona je takoðer istaknula da se više ne smatra èlanom HSU-a te da od danas pa do daljnjeg djeluje iskljuèivo ako nezavisni vijeænik te da æe kao takva nastaviti zastupati interese umirovljenika unutar Gradskog vijeæa Splita, naravno u okviru koalicije lijevog centra na èijoj listi je i postala vijeænica.
No vratimo se na trenutak kod onih 50-ak milijuna koje umirovljenicima obeæao gradonaèelnik Kerum i pokušajmo malo analizirati znaèenje tog, kako obeæanja tako i odnosa prema samim umirovljenicima, ali i ne samo njima.
Temeljno pitanje o sredstvima koja su obeæana je èija su to sredstva? Ako su Kerumova privatna onda bi mogli prièati o stvarnom dobroèinitelju, no naravno da znamo da nisu njegovi novci veæ novci svih graðana grada Splita…….
Pa da li je gradonaèelnik Kerum igdje ikoga ili na bilo koji naèin upitao graðane o tom kako bi oni i u što željeli uložiti ili èak potrošiti svoj novac?. Naravno da nije.
Da li je itko upitao umirovljenike da li oni žele na takav naèin uzeti novac poreznih obveznika Splita? Naravno da nije.
A da li se ovdje radi o èistom populizmu, bahaæenju, kupovini biraèa, a usput i stvaranju lažnog imagea dobroèinitelja? DA, i to je po meni jedina svrha ovih obeæanih 50-ak milijuna kuna poreznih obveznika odnosno graðana Splita koje bi izgleda odmah i bez ikakvih pitanja uzela ekipa iz HSU-a……. no ne i ova iz SU-a, jer bi gospodina gradonaèelnika prethodno upitali:
Plaæate li vi za svoje djelatnike pune poreze i doprinose svih prethodnih godina??
Plaæate li vi za svoje djelatnike sve prekovremene sate u prethodnom periodu? Ili da malo skratimo i jednim pitanjem zatražimo mnoge odgovore od našeg gradonaèelnika i poduzetnika Keruma.
Koliko ste i da li ste vi tijekom svih prethodnih godina svog privatnog businessa cijenili rad i radnike i da li ste im za njihov rad isplaæivali pošteno zaraðenu plaæu, te na istu uplatili sve poreze i doprinose, te tako neposredno pomogli i svim umirovljenicima.
Dakle jasno je da nema povrede prava umirovljenika bez da je
prethodno povrijeðeno pravo radnika, a kao što vidimo prava radnika su svaki
dan sve više ugrožena te samim time i prava umirovljenika jer po logici stvari
svi radnici danas su buduæi «penziæi» stoga apeliramo i na sindikate, posebno
na same èlanove da iz svojih redova eliminiraju sve one koji su svojim
djelovanjem pokazali da su samo produžene ruke krupnog kapitala, Vlade ili bilo
koga drugog osim na žalost samih radnika, a zajednièki cilj radnika i
umirovljenika mora biti ostvarenje socijalne države kao realnost, a ne kao
ustavnu deklaraciju. Da bi se to postiglo nema mjesta nejedinstvu meðu
sindikatima jer time samo pokazuju da su im osobni interesi ispred interesa
onih za koje se navodno bore.
Umirovljenicima ne treba nièija milostinja, a ponajmanje od onih koji su svojim ponašanjem doprinijeli njihovu tešku položaju veæ nova sposobna i poštena vlada koja æe se napokon uhvatiti u koštac sa problemima unutar gospodarstva i pravnog sustava te udariti temelje jednoj boljoj Hrvatskoj, boljoj i pravednijoj no što je to sada.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/68577/Default.aspx
">
Naravno da ovime ne želimo upirati prst ni prema kome ali da nam ovakvi
nakaradni sluèajevi zlouporabe proraèunskih sredstava kao u sluèaju Aktualnog dopredsjednika Zastupnièkog doma
Bosne i Hercegovine Nike Lozanèiæa prolaze bez ièije, pa makar
i politièke odgovornosti je svakako nešto što mora odmah prestati u ime dobrobiti
svih graðana lijepe naše. Za nas otvarati prièu i raspravljati o broju ovakvih
zlouporaba u smislu da li ih je puno ili malo je potpuno promašena tema…. Jer
ovakvih ili sliènih sluèajeva naprosto ne smije biti doslovno ni jedan.
Stoga ponavljamo još jednom:
Mirovina se zaslužuje osobnim radom tijekom kojega svaki pojedinac izdvaja odreðeni iznos u mirovinski fond stoga umirovljenik nije, ne može niti smije biti ugrožena socijalna kategorija, jer smatramo i dokazujemo, da visina mirovine temeljem punog radnog staža može i mora biti dostatna za život dostojan èovjeka.