Svi koji su danas imali vremena, prilike, strpljenja, ili čega god, pratiti raspravu saborskih zastupnika na temu ne/skidanja saborskog imuniteta su se mogli uvjeriti koliko zastupnika uopće poznaje materiju o kojoj raspravlja. Naprosto je neshvatljivo da većina zastupnika, sudionika rasprave, uopće ne zna na koji je način institut zastupničkog imuniteta reguliran, jer da je suprotno onda bi rasprava većine zastupnika sigurno bila u sasvim drugačijem tonu, kao i odluka odnosno prijedlog MIP-a.
Ako polazimo od Ustava kao temeljnog dokumenta, a onda i poslovnika o radu Hrvatskog sabora, onda treba jasno kazati kako je institut zastupničkog imuniteta definiran. Tako u Ustavu RH jasno piše:
Članak 76.
Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.
Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.
….a u Poslovniku Hrvatskog sabora u svezi imuniteta piše:
Članak 23.
Zastupnik ima imunitet od dana konstituiranja Sabora do dana prestanka zastupničkog mandata.
Kad se steknu uvjeti za određivanje istražnog zatvora (pritvora) zastupnika ili za pokretanje kaznenog postupka protiv zastupnika, nadležno državno tijelo, oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj, obvezni su zatražiti za to odobrenje Sabora.
Privatni tužitelj, uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, dužan je priložiti dokaz o podnesenoj tužbi nadležnom sudu.
Zahtjev za odobrenje istražnog zatvora (pritvora), odnosno za pokretanje kaznenog postupka protiv zastupnika, nadležno državno tijelo, oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj, podnosi predsjedniku Sabora koji ga dostavlja Mandatno-imunitetnom povjerenstvu.
…… dakle u Ustavu RH jasno piše da zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru, no nigdje ne piše da ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost ili kažnjen za izraženo mišljenje izvan Hrvatskog sabora, a u slučaju Bože Petrova i Mire Bulja se radi upravo o tome, dakle o tužbi za ono što su o nekome rekli izvan sabornice. Ako ćemo se držati Ustava RH, a morali bi, onda je MIP bez previše razmišljanja temeljem Ustava RH jednoglasno trebao predložiti – podržati ukidanje zastupničkog imuniteta za dvojac koji bi tako imao priliku svoje tvrdnje dokazati na sudu, kao i prozvani dokazati svoju nevinost.
Ako se dosadašnjoj praksi MIP-a žurno ne stane na kraj Hrvatski sabor će se ubrzo pretvoriti, ako to već nije, u mjesto izražavanja najnižih političkih strasti, prostor za obračun - klasičnu pljuvaonicu političkih protivnika koji će tako biti izloženi javnom linču bez mogućnosti i prilike da se brane.
To svakako ne može biti iskorak prema naprijed u demokratskom razvoju Hrvatske već upravo suprotno a time i potencijalno pogubno za cijelo društvo, demokracija naime nije isto što i anarhija.
