Utjecaj Vlade (i trgovaca) na cijene i standard građana
Sve više građana uvažava riječi struke, ali i sami inicijatori zasigurno već uviđaju da bojkot trgovaca na jedan dan ili "svaki tjedan lanac jedan" nažalost neće niti može rezultirati trajnim smanjenjem cijena. Ono što je nužno za dovođenje cijena u neku normalu je usmjeravanje kritika i poduzimanje akcija prema Vladi koja u cijelom lancu snosi najveći dio odgovornosti.
Smanjenjem prometa od stotinjak milijuna eura koji je do sada polučio efekt bojkota neće se ništa posebno odraziti na poslovanje trgovačkih lanaca, niti će to biti razlog na korekciju njihove cjenovne politike. Treba uzeti u obzir kako tijekom 2020., 2021. i 2022. godine nadležni „regulatori“ tržišta (Vlada i HNB) nisu poduzeli doslovno ništa kako bi obuzdali nekontrolirani rast cijena i inflacije. Zapravo su učinili sve suprotno od onoga što je bilo potrebno radi čega je inflacija bila još veća, Samim time i porezni prihodi za proračun su rasli, da bi uz novac iz EU fondova najvećim bio dijelom preusmjeren na potrošnju umjesto na razvoj poljoprivrede i industrijske proizvodnje. To je dovelo do naglog povećanja potražnje, što je, uz izostanak regulacijskih mjera za tržište, rezultiralo enormnim rastom cijena.
Pitanje koje se nameće jest što se u nastalim okolnostima može i treba učiniti kako bi se ublažio nastali jaz između potrošača i trgovaca, odnosno između cijena roba i usluga s jedne strane i financijskih mogućnosti građana s druge strane. Hrvatska je dio velikog EU tržišta, a cilj poslovnih subjekata je naravno maksimizacija profita. Stoga svi u trgovini i uslužnim djelatnostima nastoje postići što veće cijene, što su, kroz "slučajne propuste" nadležnih institucija, u proteklih nekoliko godina i uspjeli.
Budući da je Hrvatska važna turistička destinacija, poslovna politika trgovačkih lanaca, posebice onih u stranom vlasništvu, uvelike se temelji na povećanoj potražnji cca 20 milijuna gostiju tijekom turističke sezone. Tržišna ekonomija bazira se na slobodi formiranja cijena, što trgovci koriste, ali to istodobno stvara nepodnošljive uvjete za 3,7 milijuna građan koji svojim prihodima ne mogu pratiti porast cijena.
Potpuno promašena politika potpora i subvencija rezultirala je skupom proizvodnjom hrane, zbog čega domaći poljoprivrednici i prerađivači gube bitku s uvoznom hranom, koja je često niže kvalitete, ali i znatno jeftinija. Posljedica toga je da hrvatski potrošač, pritisnut niskim primanjima, kupuje jeftinije i slabije kvalitetne proizvode. Vlada, kao nadležni regulator tržišta, nije poduzela ništa da bi cijene bile povezane s kvalitetom i kvantitetom proizvoda, što je dovelo do pojave shrinkflacije i neujednačenih cijena istog proizvoda u trgovačkom lancu.
Sada kada su cijene roba i usluga u Hrvatskoj dosegle EU razinu, Vlada će nažalost tek „poslije bitke“ krenuti sa implementiranjem mehanizama za regulaciju tržišta koji bi konačno trebali osigurati poštenu tržišnu utakmicu. No, nakon dosegnute razine cijena u stranim trgovačkim lancima u Hrvatskoj, u najboljem slučaju, se više neće bitno razlikovati od onih u istim lancima koji su u drugim članicama EU. Ključno pitanje je što to znači za građane, koje daljnje akcije mogu poduzeti prema odgovornima za pad standarda, posebno prema Vladi?
Ako već imamo cijene roba i usluga na razini EU, plaće političara i javnih službenika koje su već blizu EU standarda, tada je nužno povećati plaće radnicima i mirovine umirovljenicima koje su i više nego dvostruko manje od EU prosjeka. Ako netko misli da je Vlada slučajno umirovljenike gurnula u siromaštvo, ili da izbjegava određivanje minimalne cijene sata rada za pojedine djelatnosti, treba samo razmisliti zašto smo "izgubili" pola milijuna kvalificirane radne snage, a istovremeno uvezli već gotovo 200 tisuća uglavnom nekvalificiranih radnika.
Hrvatska ima nisku produktivnost u svim sektorima, dok istodobno održava skupi državni aparat koji da bi opstao neprestano povećava porezna opterećenja otežavajući time poslovanje gospodarskom sektoru. Posljedica toga je daljnji pad produktivnosti, odljev kvalificirane radne snage i još skuplji, ali neučinkovitiji državni aparat.
Vladi koja ne radi u interesu građana treba jasno poručiti da je izgubila naše povjerenje i da je vrijeme za promjene. Dana 1. ožujka na Trgu bana Jelačića u Zagrebu to ćemo im jasno kazati.
