VUKOVAR I ŠKABRNJA – 33 GODINE SJEĆANJA
Kao i prethodnih godina, i ove 18. studenog, obilježavamo sad već 33 godine od tragedije koja je zadesila Vukovar, grad sa svojih tadašnjih 15-ak tisuća preostalih stanovnika. Gotovo tri mjeseca živjeli su u skloništima, odolijevajući zajedno s hrabrim braniteljima daleko nadmoćnijem neprijatelju.
Kada su 10. studenog pali Bogdanovci koji su bili posljednja veza sa slobodnim dijelom Hrvatske bilo je jasno da Vukovar neće moći još dugo izdržati, ali je unatoč tome, bez ikakve opskrbe, stajao ponosno još osam dana. Ova žrtva, protkana neizmjernom hrabrošću, nikada ne smije biti zaboravljena niti iskorištavana za političke ili osobne ciljeve, ma kakvi oni bili.
Stanovnici istočne Slavonije, zajedno s dragovoljcima iz cijele Hrvatske, stali su rame uz rame i organizirali obranu protiv moćnog vojnog stroja čiji je cilj bio pokoriti cijelu zemlju. Hrabrost i upornost malobrojnih, slabo naoružanih branitelja mjesecima su zaustavljali JNA, dok su iza neprijateljskih redova divljale pljačkaške i ubojite horde. Njihova brutalnost posebno se očitovala nakon pada Vukovara, kada su nemoćni ranjenici iz bolnice, već mjesecima zasipani tisućama granata, postali žrtve nečovječne okrutnosti.
Golgota kroz koju su prošli branitelji i stanovnici Vukovara zaslužuje vječno poštovanje i divljenje svih građana Hrvatske. Njihova žrtva osigurala je ostatku zemlje prijeko potrebno vrijeme za organizaciju i naoružavanje, omogućivši kasniji otpor neprijatelju koji je, iscrpljen i razotkriven u Vukovaru, ostao bez daha. Upravo su slabosti neprijatelja, otkrivene tijekom bitke za Vukovar, dale snagu slabo naoružanim braniteljima diljem Hrvatske i pokazale da je agresorski rat zapravo već tada bio izgubljen.
Mnogi obični ljudi, svojim nesebičnim djelima i iznimnim junaštvom, zaslužuju da ih se otrgne zaboravu i dostojanstveno prikaže budućim generacijama. Oni su pokazali kako se velikim srcem i snagom volje mogu činiti nevjerojatna djela. 204. Vukovarska brigada ostaje simbol herojstva i vojne taktike, zabilježena u povijesti kao primjer koji se danas proučava na vojnim akademijama diljem svijeta. Ono što je ta brigada postigla na bojnom polju Vukovara neviđeno je u modernom ratovanju.
Ne smijemo zaboraviti ni stanovnike Vukovara, koji su, unatoč stalnim prijetnjama i nesigurnosti, ostali u svom gradu do samoga kraja, dijeleći tragičnu sudbinu s braniteljima. Nakon predaje mnogi su završili u koncentracijskim logorima, prolazeći nezamislive patnje. Njihove priče svjedoče o nezapamćenoj okrutnosti i izdaji, kao i o šutnji međunarodne zajednice koja je zatvarala oči pred strašnim zločinima počinjenima u Hrvatskoj.
Mnogi stanovnici Vukovara, protjerani iz svojih domova, nikada se nisu vratili. Neki su započeli novi život, dok drugi ne mogu podnijeti pomisao da žive pokraj onih koji su im nanijeli toliko zla. Sa sjetom i tugom, raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, zauvijek nose u sebi dio svog grada.
Na isti dan, 18. studenog, Hrvatska se prisjeća i Škabrnje, mjesta koje je 1991. doživjelo sudbinu sličnu onoj Vukovara. Zločini počinjeni u Škabrnji, gdje su nedužni civili ubijeni, a selo spaljeno, vječno su svjedočanstvo o brutalnosti agresora.
Zbog svih ovih stradanja, Vukovar, Škabrnja i druga mjesta diljem Hrvatske ne smiju biti samo dio protokolarnog sjećanja. Ovi dani moraju trajati svih 365 dana u godini, kao podsjetnik na važnost zajedništva i učenja iz povijesti, kako bismo osigurali da se ovakva tragedija više nikada ne ponovi.
Poklonimo se žrtvama, položimo cvijeće i zapalimo svijeće u tišini, s poštovanjem i zahvalnošću. I nakon 33 godine, emocije su još uvijek snažne, rane bolne, a tuga za izgubljenima ne jenjava. Njihove priče, tragedije i hrabrost moraju živjeti u našim sjećanjima kao trajna opomena i vječni podsjetnik na njihovu žrtvu.
