Za mirovine, zdravstvo, obrazovanje itd. nema, ali za oružje ima!?
Može li Hrvatska izdvajati 5% BDP-a za obranu do 2035.?
U jednom intervjuu prije nekoliko dana premijer Andrej Plenković izjavio je da Hrvatska „bez problema može financirati povećanje izdvajanja za obranu sa 2% na 5% BDP-a”, jer, kako kaže, „BDP nam raste kao sumanut”. No svima koji se iole razumiju u financije je jasno da se iza euforičnog tona krije politička retorika bez ozbiljnog fiskalnog pokrića. Hrvatski gospodarski i proračunski temelji naprosto ne podnose ovakav skok, a posebna je kontradiktornost jer se istodobno javnosti stalno poručuje da za bolnice, mirovine, obrazovanje itd. nema novca.
Trenutno Hrvatska za obranu izdvaja oko 1,7 milijardi eura godišnje što je oko 2% BDP-a. Povećanje na 5% značilo bi trošak od čak 5,9 do 7,3 milijarde eura godišnje što je dodatnih 4 do 5,6 milijardi eura. Takav iznos bi bilo veoma teško osigurati bez drastičnih rezova u ključnim područjima poput zdravstva, školstva, a posebno mirovina na kojima se u pravilu sve lomi. Realno Hrvatska, unatoč „sumanutom” rastu BDP-a, ne ostvaruje nikakve proračunske viškove koji bi taj trošak mogli pokriti.
Štoviše, rast BDP-a koji premijer ističe nažalost nije posljedica stvarne gospodarske produktivnosti ili nagle izvozne ekspanzije, nego je uglavnom rezultat inflacije, povećane potrošnje i priljeva sredstava iz EU fondova. Istovremeno, opće je poznato da nam već godinama industrijska proizvodnja i domaća prehrambena sigurnost bilježe pad. Drugim riječima hrvatski BDP raste na papiru, ali ne i u stvarnoj ekonomskoj snazi.
Premijer je očito smetnuo sa uma da od 2028. Hrvatska počinje otplaćivati svoj udio u fondu Next Generation EU, što će uz paralelno rastuće obveze prema proračunu EU i kontinuirano servisiranje javnog duga koji iznosi gotovo 50 milijardi eura biti i te kako veliki zalogaj za državni proračun. U takvom kontekstu, tvrdnja da postoji prostor za masovno povećanje vojne potrošnje nije ozbiljna, već opasno politizirana poruka, moguće i radi svjesnosti Plenkovića da će HDZ teško do nove izborne pobjede na parlamentarnim izborima 2028..
Uz navedeno opće je poznato da Hrvatska nema ni stratešku vojnu industriju, ni tehnološke ni obrazovne kapacitete za modernu obranu temeljenu na dronovima, umjetnoj inteligenciji i sofisticiranim nadzornim sustavima. Prethodno navedeno znači da će većina tih milijardi, ako i dođe do njih, završila bi na računima stranih proizvođača i trgovaca oružjem, ali bez ikakvog stvarnog doprinosa hrvatskom gospodarstvu.
Za iznos kojim bi se povećala vojna potrošnja na 5% BDP-a moglo bi se, primjerice, odmah udvostručiti „radničke“ mirovine, značajno unaprijediti zdravstveni sustav ili reformirati obrazovanje. Dakle, političko pitanje koje ostaje nije „možemo li” trošiti više na vojsku, već što želimo biti kao društvo?
Ako za mirovine, zdravstvo, obrazovanje i sve drugo nema novca, ali za oružje ima, onda to prestaje biti pitanje proračuna. To je zapravo pitanje prioriteta.
