Ako ne znate gdje je Iran kako onda znate voditi državu?
Najnoviji video-prilozi iz hrvatske političke svakodnevice otvorili su pitanje koje je istodobno i komično i duboko zabrinjavajuće, kakvo je zapravo opće obrazovanje dijela saborskih zastupnika?
Naime, u anketi koju su proveli novinari, pojedini zastupnici nisu uspjeli pokazati gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Iran, država o kojoj se posljednjih tjedana svakodnevno raspravlja u kontekstu međunarodne sigurnosti i sukoba na Bliskom istoku. Neki su pokazivali na Rusiju ili Izrael, dok su drugi jednostavno priznali: „Ne znam gdje je Iran.“ Na prvi pogled to može izgledati kao bezazlena anegdota ili televizijski trenutak za društvene mreže. No u stvarnosti riječ je o simptomu mnogo ozbiljnijeg problema, zabrinjavajuće razine općeg znanja među ljudima koji odlučuju o zakonima, proračunu i međunarodnoj politici Republike Hrvatske.
Iran nije egzotična otočna država koju se rijetko spominje u udžbenicima. Riječ je o jednoj od ključnih država Bliskog istoka, zemlji od gotovo 90 milijuna stanovnika, važnom geopolitičkom akteru čije odluke u kontekstu trenutnih zbivanja mogu ozbiljno utjecati na sigurnost Europe, cijene energenata i globalne političke odnose. U trenutku kada međunarodna zajednica raspravlja o sukobima i napetostima u toj regiji, činjenica da dio zastupnika ne zna ni gdje se ta država nalazi postaje više od gaf-a, postaje ozbiljan problem političke kompetencije.
Posebno zabrinjava što ti isti zastupnici sudjeluju u raspravama o vanjskoj politici, sigurnosnim pitanjima i međunarodnim odnosima. Hrvatski sabor nije kviz emisija u kojoj se neznanje može opravdati tremom pred kamerama. To je institucija u kojoj bi minimalna razina opće kulture trebala biti neupitna pretpostavka. Građani imaju pravo očekivati da ljudi koji ih predstavljaju barem elementarno razumiju svijet o kojem donose političke odluke. Ako netko danas nije u stanju pronaći Iran na karti svijeta, opravdano se postavlja pitanje razumije li uopće političke, gospodarske i sigurnosne procese koji su povezani sa tom državom.
Ironija je još veća jer se često volimo rugati Amerikancima u televizijskim anketama koji ne znaju gdje se nalazi neka europska država. No kada isti obrazac neznanja vidimo u vlastitom parlamentu, tada to više nije predmet šale nego razlog za ozbiljnu zabrinutost. Demokracija ne podrazumijeva samo pravo da netko bude izabran. Ona podrazumijeva i odgovornost da izabrani predstavnici posjeduju barem osnovno znanje o svijetu u kojem djeluju. Ako neki zastupnici nakon svega što se posljednjih tjedana događa ne znaju gdje je Iran, postavlja se logično pitanje, znaju li uopće gdje se nalazi Hrvatska u tom istom svijetu?
Politička odgovornost počinje osnovnim znanjem. Tko ne poznaje svijet, teško može odgovorno odlučivati o budućnosti države.
