Kad mandati padaju s neba (ili s tuđe liste)
Ah, lokalni izbori, to čarobno doba godine kada se moral i politička načela kod nekih otapaju brže od sladoleda u srpnju ili kolovozu. A među najsjajnijim zvijezdama tog cirkusa istaknuli su se, pogađate, neki od naših dobro poznatih likova i umirovljeničkih stranaka! Jer tko kaže da za politički uspjeh treba vizija, program ili dosljednost? Dovoljno je imati nos „političkog smeća“ za tko će ovaj put imati većinu, i hop!... evo mandata!
Naravno, nije važno jeste li jučer na izbornoj listi s SDP-om pjevali "Bella ciao", a danas u županijskoj skupštini dižete ruku za HDZ-ovu većinu. Bitno je da se hvalite kako ste "znali procijeniti s kim treba". Svaka čast na političkoj fleksibilnosti razine gumenog čovječuljka. A dosljednost? Poštenje? Ma dajte, to su već odavno zastarjeli koncepti, nešto poput fiksnog telefona ili poštanske marke. Kome to još treba??
A neki „biseri“ su otišli korak dalje, odmah na konstituirajućoj sjednici županijske skupštine postali su žetončići. Bez ikakvog objašnjenja, bez trunke srama. Kao da je najnormalnija stvar na svijetu da se preko jedne stranke ušuljate u predstavničko tijelo, skupštinu ili vijeće, a onda elegantno zabijete nož u leđa koaliciji koja vas je tamo dovela. Pravi su to učitelji političke akrobatike, salto mortale u etičku i moralnu prazninu!
I sad dolazimo do pravog skandala, postoji naime i umirovljenička stranka koja to ne radi. BUZ, zamislite, 18. svibnja nismo nigdje koalirali ni sa SDP-om ni s HDZ-om. Šokantno za mnoge! A nismo jer smatramo da je lokalno trgovanje bez nacionalnog dogovora obična prevara. Ali tko smo mi (BUZ) da „uspješnima“ kvarimo zabavu?
Dok jedni ponosno pokazuju svoje mandate kao da su osvojeni u poštenom političkom nadmetanju, a ne preko leđa svojih partnera, BUZ pokušava pokazati da se može i drukčije. Da se može voditi politika bez da prodate obraz za dvije fotelje i parkirno mjesto ispred županijske zgrade.
Ali nakon svega pitamo se što vrijedi poštenje kad ga birači ne prepoznaju? Jer, gle čuda, najveći broj umirovljenika i dalje glasa za one iste koji su ih doveli do toga da biraju između lijekova i kruha. Pa tko smo mi da im kvarimo već uspostavljenu „tradiciju“?
Na kraju, ostaje nam samo čestitati tim velikim političkim igračima, istinskim majstorima koaliranja "malo s jednima, malo s drugima, a najviše sa sobom i svoj džep". Uspjeli ste. Imate mandate. A savjest?
