Svašta èovjek u životu doživi ali da u državi u kojoj živi èak 98% katolika jedan ateist ili agnostik u ime RH ili Vlade upuæuju graðanima božiænu èestitku jest za mnoge ljude ne samo krajnji neukus veæ i teška provokacija, i ako baš hoæete možda èak i „uvreda ili sama pljuska“ za sve katolike ove zemlje. Ipak u svemu ovome treba biti iskren i pravedan pa jasno kazati i to da su upravo oni sami, dakle onih - nas 98% graðana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao katolici sami birali i izabrali upravo ovo sadašnje vodstvo koje nam eto ima drskosti uputiti božiæne, i dakako, najljepše želje…..
Eto je i premijer Milanoviæ u svojoj èestitci graðanima lijepo poruèio kako oni tj. Kukuriku Vlada rade dobro (narod je za njega valjda glup kada misli da ih 4,2 milijuna ne vidi kako i koliko dobro) , ali se usput malo jada da ih sve baš i ne ide od ruke jer su kako i sam kaže otpori reformama veliki i to baš od onih koji ih najviše zagovaraju (logièki gledano to bi onda bili oni sami). O kojim je to reformama gospodin Milanoviæ govorio graðani još uvijek ni nakon pune godine njihova stolovanja u Banskim dvorima pojma nemaju jer ni za jednu nisu èuli izuzev ako im u reforme ne spadaju stalna poskupljenja, uvoðenje novih poreza, otpuštanju zaposlenika, rastjerivanju investitora, smanjenja radnièkih prava itd. itd. uz uporno lupetanje kako je stanje takvo jer Vlada u rješavanju problema ima puno „oèekivanih prepreka i nepredvidljivih zapreka“. A nisu li nam ono pred prošle parlamentarne izbore èvrsto obeæali žurno rješenje baš svih tih „oèekivanih prepreka i nepredvidljivih zapreka“ radi èeg su na koncu dobili najveæe povjerenje i priliku baš od onih 98% koji se izjašnjavaju katolicima.
Bezoènim lažima svojim graðanima tvrditi i dati obeæanje o sebi odnosno Kukuriku koaliciji kao tvorcu nekog boljeg sutra, pa ih nakon toga prevariti ne uèinivši doslovno ništa, mogu doista samo ekstremni lažovi koji nakon godinu dana vlasti imaju dovoljno drskosti javno i potpuno hladno kazati kako oni nikome nisu ništa obeæali. I onda se uz sve navedeno napaæenom narodu sam Milanoviæ rugajuæi zahvaljuje na strpljenju hvaleæi usput njihovu izdržljivost i vjeru u bolje sutra. I sve to uz oèite promašaje njegove Vlade koja ih svakim danom sve brže vodi u egzistencijalnu provaliju. Hvaleæi se pri tome u svojoj èestitci kako imaju poštenu vlast koja graðane neæe iznevjeriti jest doista vrhunac licemjerja i bahatosti.
Netko im po svemu sudeæi napokon mora kazati jezikom kojeg æe zasigurno razumjeti, a to je da graðanima koji su doista na egzistencijalnom rubu ipak treba samo sposobna vlast, dakle vlast koja je u stanju ono što obeæa i sprovesti.
I djeci u vrtiæu je veæ odavno jasno da Kukuriku koalicija za tako nešto naprosto nije kadra.
