Promjena ministra na pola mandata, što to doista znači za umirovljenike?
Odlazak resornog ministra na polovici mandata, pod obrazloženjem „iscrpljenosti“, sam po sebi ne rješava ni kaos u sustavu niti duboku nepravdu prema desecima tisuća građana koji još uvijek čekaju ostvarenje svojih zakonom zajamčenih prava. Kada se u javnosti sustavno naglašava da ministar ne odlazi zbog propusta, diskriminatornih rješenja i pogrešnih odluka koje su najteže pogodile najranjivije skupine, nego zbog navodnog umora, tada je jasno da se ne traži odgovornost, nego alibi. U takvim okolnostima teško je očekivati da će njegova zamjena imati stvarni politički mandat za provedbu promjena u korist umirovljenika.
Posebno je nelogično da se kao razlog odlaska navodi iscrpljenost, a istodobno se najavljuje povratak dosadašnjeg mi ministra u Hrvatski sabor. Time se, svjesno ili nesvjesno, šalje poruka da je saborski mandat svojevrsna „relaksacija“, a ne ozbiljna i odgovorna javna dužnost, što predstavlja podcjenjivanje i institucije Sabora i građana koji su zastupnike birali.
Najavom novog ministra u osobi Alena Ružića, dosadašnjeg ravnatelja KBC-a Rijeka, postaje očito da se radi o stručnjaku iz vlastitog područja, ali bez iskustva nužnog za vođenje jednog od najsloženijih resora u državi, resor rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Taj resor zahtijeva dubinsko poznavanje zakonodavstva, dugogodišnje razumijevanje sustava i jasnu političku autonomiju. Sve je izglednije da će novi ministar, umjesto prilike za političku afirmaciju, poslužiti kao privremeni štit radi očuvanja vladajuće većine i političke odgovornosti predsjednika Vlade.
Realno je očekivati da će medicinska struka ostati bez jednog vrsnog stručnjaka, dok je znatno manje izvjesno da će resorno ministarstvo dobiti ministra sposobnog u kratkom roku uhvatiti se ukoštac sa nagomilanim problemima mirovinskog i socijalnog sustava. U situaciji u kojoj vlada opći nered, osobito u segmentu mirovinskih i socijalnih prava, novi ministar nema pravo na „vrijeme prilagodbe“. Umirovljenici su to vrijeme odavno potrošili čekajući pravedna rješenja.
Dosadašnje iskustvo sa predstavnicima Vlade ne daje previše razloga za optimizam u pogledu stvarne suradnje. Ipak, BUZ će, kao i do sada, pažljivo pratiti rad ministarstva, ukazivati na propuste i nuditi rješenja za koja smatramo da su pravednija i održivija. Na nama je da nudimo bolje politike, a hoće li ih novi ministar prihvatiti ili, poput prethodnika, ignorirati, ostaje njegov politički izbor.
Promjena imena na vratima ministarstva ne znači promjenu politike. Bez odgovornosti i jasne političke volje, umirovljenici i dalje ostaju taoci promašenog sustava.
