Stečena prava, posebni propisi i mit o uskraćenim mirovinama
Kada se traži kruha povrh pogače
Često se može čuti kako nema ničeg gore od zadiranja u stečena prava, posebno kada je riječ o mirovini. Ovih se ljetnih dana pokušava podići velika buka zbog tvrdnji da se umirovljenicima koji žele raditi i nakon umirovljenja navodno „otima“ polovica mirovine, ili da im se ne priznaje pravo na bonifikaciju za rad nakon 65. godie. No, to nije cijela priča.
Pojavili su se i primjeri u kojima umirovljenici, nakon što su odradili dodatne godine staža, novim izračunom mirovine umjesto očekivanog povećanja dobivaju čak i 20–30 % manju mirovinu. Na tiskovnim konferencijama čuju se glasne osude takvih slučajeva, odradiš nekoliko dodatnih godina uz uredno plaćene doprinose, i na kraju dobiješ manju, a ne veću mirovinu.
Ono što se u tim javnim nastupima prešućuje, bilo iz neznanja ili namjerno, jest činjenica da se u većini takvih slučajeva radi o korisnicima mirovina po posebnim propisima. Za razliku od mirovina po općim propisima, kod kojih je radni staž jedan od ključnih faktora, kod mirovina po posebnim propisima duljina staža često ne utječe na visinu iznosa mirovine.
Zamislite da osoba koja je napunila 65 godina života tijekom kojeg je ostvarila ukupni radni staž od ravno dvije godine i jedan dan u Hrvatskom saboru kao saborski zastupnik, uz dodatak da je navedene 2 godine i jedan dan „odradila“ do 2011. godine. Sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju navedeno daje pravo osobi na punu (saborsku) mirovinu (po posebnim propisima) što je cca 2,500 eur,
Ako se takva osoba nakon 65. godine odluči zaposliti u želji da „iskoristi“ zakonsku bonifikaciju za svaki mjesec rada nakon te dobi, u mirovinskom zavodu će saznati da to pravo ne može ostvariti jer već prima mirovinu po posebnim propisima u kojoj duljina staža nije bila kriterij, a za mirovinu po općim propisima nema minimalnih 15 godina staža.
Umjesto da se „poklope ušima“ takvi i slični likovi će se, po do sada viđenom, u društvu raznih „stručnjaka i predstavnika umirovljenika“ početi sve češće pojavljivati na tiskovnim konferencijama i uz zborno pljuvanje i kuknjavu predstavljati kao žrtve sustava iako je jasno da su zapravo u povlaštenom položaju, dakle upravo suprotno.
A tek priče koje slijede sa onima koji su umirovljeni uz potpuni gubitak radne sposobnosti, a već rade ili bi (uz mirovinu) željeli radili puno radno vrijeme... što ćemo sa njima? Je li vrijeme da ih raskrinkamo?
