Zagrebaèka dobra baka

Slavica Kaniæ - Deteliæ jedna je od onih plemenitih duša koja bi mogla ponijeti titulu Zagrepèanka godine.

Za 82-godišnju baku mnogi su èuli prošle godine kada su se mediji raspisali o njezinoj želji da daruje životnu ušteðevinu za gradnju vrtiæa u Maloj Mlaki. Nesvakidašnja odluka, k tome umirovljenice i bila je vrijedna tolike pozornosti, zagrebaèka dobra baka Slavica svakako je zaslužuje.

- Obožavam djecu, ali sam još u Drugom svjetskom ratu tri puta ranjena u trbuh... Eto, odluèila sam svu svoju životnu ušteðevinu od 50 000 eura donirati za izgradnju djeèjeg vrtiæa u Maloj Mlaki,- poèela je prièu gospoða Slavica Kaniæ- Deteliæ.

Ova velikodušna umirovljenica inaèe je roðena u Maloj Mlaki pa je to bio dodatni motiv da pomogne svojem rodnom selu, ali i roditeljima s djecom u obližnjim Èehima i Odri, gdje takoðer ne postoji djeèji vrtiæ. Stanovništvo s tog podruèja djecu odvozi u vrtiæe u Novi Zagreb.

Zemljište za gradnju djeèjeg vrtiæa je kupljeno, a otvorenje je planirano poèetkom rujna.

Pomoæ znanima i neznanima

Baka Slavica pomagala je i ranije mnogim znanim i neznanim osobama. Èlanovima obitelji novèano je pomogla da uvedu plin, drugima da stave fasadu na kuæu i slièno.

A još davnih godina i ona je dala za izgradnju djeèje kirurgije u Klinici za djeèje bolesti u Klaiæevoj. Vlastite obveznice tadašnjeg Narodnog zajma darovala je 1964. godine gradu Zagrebu za pomoæ stradalima od poplave, a 1970. godine dala je novèani prilog Fondu za osmijeh gladnih „Gladno dijete“. Meðu ostalim pomogla je i Crvenom križu, gardistima tijekom Domovinskog rata…

- Neki me smatraju šašavom što dajem drugima, ali to je moj život. Drago mi je što mi nitko od rodbine nije prigovorio za donaciju kako bi se izgradio vrtiæ. Naprotiv, bili bi jednako sretni kao i ja da se to napokon ondje napravi,- prièa Slavica Kaniæ - Deteliæ.

Stambena štednja za 14-ero djece

Naša sugovornica priznaje i kako je veseli što može uplaæivati petogodišnju stambenu štednju za 14-ero djece iz uže obitelji. Povod je obièno njihov roðendan pa kada postanu punoljetni imati æe s èime startati u „novi život“. Ne optereæuje se što æe oni s novcem uèiniti, ali voli vidjeti osmijehe na njihovim licima.

Što znaèi živjeti u oskudici, iskusila je kao dijete, jer je s još petero braæe i sestara rano ostala bez majke. Snalazili su se na razne naèine da prežive. Kao mlada djevojka uèila je šivati, èuvala je tuðu djecu, a onda je došao rat i 1943. godine je i ona otišla u partizane.

Po završetku rata radila je kao daktilograf, a upisala je i srednju upravnu školu koju nije uspjela zbog bolesti završiti. Uslijedio je posao u Ministarstvu unutrašnjih poslova, pa opæini Trešnjevka i poduzeæu Šume da bi 1955. godine zbog 90-postotnog ratnog invaliditeta otišla u mirovinu. 

Djeca najveæa ljubav

- Nikada mi nije dosadno, èak mi je i dan prekratak, iako ustajem u 5.30 sati. Tijekom dana obièno obilazim bolesne i nemoæne èlanove Društva antifašista. A aktivna sam èlanica Lige borbe protiv raka. Volim i puno èitati romane te gledati filmove. Dosta vremena izgubim i kod lijeènika, jer sam imala i dva karcinoma pa se moram kontrolirati. Ali, nikad ne klonem duhom,- govori ova vitalna i nadasve optimistièna umirovljenica koja je veæ 20 godina udovica i živi posve sama. 

Objavu rezultata za Zagrepèanku godine oèekuje s jednakim nestrpljenjem kao i završetak izgradnje djeèjeg vrtiæa u Maloj Mlaki. Usput dodaje: 

- Ova bi me nagrada još dodatno usreæila i iznenadila, jer nikada u životu nisam ništa osvojila, niti dobila u tom smislu. A novac od Nagrade bih ionako darovala svojoj najveæoj ljubavi - djeci.