Autor Savan Tomaševiæ: Prosjeèna mirovina u zadnjih godinu dana i nominalno pala, a realno svedena na razinu siromaštva
Vlada Republike Hrvatske usvojila je Plan provedbenih aktivnosti Programa gospodarskog oporavka i objavila kratkoroène i dugoroène mjere u brošuri na 85 stranica. Iako je rijeè o „provedbenom“ dokumentu s detaljnijim opisom zadataka koje treba izvršiti, ipak mnoga konkretna pitanja ostaju otvorena i na njih æe odgovore trebati još prièekati. Što se umirovljenièke tematike u užem smislu tièe, ona je detaljnije navedena tek u 10. poglavlju o Sustavu socijalnog osiguranja, na 75. stranici. U kratkoroènim mjerama koje trebaju biti provedene do kraja ove godine najavljena je revizija povlaštenih mirovina s tim što je dio tih obveza veæ obavljen. Na to se odnosi i smanjenje povlaštenih mirovina od 1. srpnja ove godine za deset posto, i to onih koje su veæe od 3.500 kuna. Najavljeno je takoðer „postupno usklaðivanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu“. Predviðaju se i „izmjene pravila za odlazak u mirovinu s financijskim penaliziranjem prijevremenog umirovljenja“. Predlaže se i „postupni porast doprinosa za drugi stup mirovinskog osiguranja“.
U srednjoroènim mjerama planirano je „cjelokupno usklaðivanje sustava mirovinskog osiguranja“ s Europskom unijom s tim što je naveden rok - prvi kvartal 2012. godine.
Prijedlozi Matice Vladi
Matica umirovljenika, poruèila je Vladi da naèelno podržava Program gospodarskog oporavka, a posebno uvoðenje promjena u sustav mirovinskog osiguranja. Pozdravlja i ukidanje „kriznog poreza“ kao i smanjenje povlaštenih mirovina koje nisu steèene iz rada i plaæanjem doprinosa, ali traži i potpuno ukidanje prava stjecanja mirovina mimo osnovnog Zakona o mirovinskom osiguranju. Matica je izrazila i spremnost da se ukljuèi u raspravu o prijedlozima za izmjene u sustavu mirovinskog osiguranja kako ove kratkoroène tako i srednjoroène koje podrazumijevaju usklaðivanje s Europskom unijom.
Svima je jasno da se bez jaèeg gospodarstva teško mogu rješavati problemi u društvu, pa i umirovljenièki. Teret krize, meðutim, treba ravnomjernije rasporediti. I rasprava na Izbornoj skupštini Matice, a i u udrugama na terenu, pokazala je da umirovljenici osjeæaju kako su oni u najtežem materijalnom položaju jer su mirovine zamrznute i to na razini svega 40 posto prosjeène plaæe. Time smo se svrstali na samo dno Europe jer je u Europskoj uniji zauzet stav da prosjek mirovina niži od 60 posto prosjeka plaæe predstavlja zonu siromaštva za umirovljenike.
Prosjeèna mirovina u Republici Hrvatskoj isplaæena u svibnju ove godine iznosi 2.162 kune, a prošle godine u istom mjesecu je bila 2.169 kuna. To znaèi da su sadašnje mirovine i nominalno u padu što se nije dogodilo u dva desetljeæa, a gotovo da nema nijedne druge zemlje u Europi u kojoj su umirovljenici to doživje-li. Realni pad mirovina je, naravno, daleko veæi i obezvrjeðuje ionako niska primanja osiromašenih umirovljenika. Èesto èujemo od nekih ekonomskih struènjaka, pa i iz krugova bliskih Vladi, kako umirovljenici mogu i moraju dobivati samo onoliko koliko gospodarske moguænosti u Hrvatskoj dopuštaju. Matica umirovljenika je javno odgovorila da se s tim slaže, ali pod uvjetom da takav odnos bude prema svima i da se teret gospodarske krize pravednije raspodijeli. Postojeæi odnos mirovina i plaæa govori da to nije tako jer su umirovljenici toliko podcijenjeni i optereæeni da teško mogu i preživljavati.
Vladi je predloženo da se jedno ministarstvo odredi kao matièno za umirovljenike jer se redovito dogaða kad se obraæaju da ih prebacuju iz ministarstva uz ministarstvo uz obrazloženje da „nisu nadležni“. Vrijeme je da se konaèno zna tko je nadležan za umirovljenike i njihove probleme i tko ih ne smije odbiti zbog „nenadležnosti“.
Prosjeèna mirovina manja od minimalne plaæe
Najnovija rasprava izmeðu sindikata, Vlade i poslodavaca o visini minimalne zagarantirane plaæe je i za umirovljenike indikativna. Naime, minimalna plaæa se raèuna kao 39 posto prosjeène mjeseène bruto plaæe ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Unatoè padu BDP-a, minimalna plaæa æe do 31. svibnja iduæe godine, kad æe doæi do novog usklaðivanja, iznositi i dalje 2.814 kuna kao i do sada.
No, zanimljivo je nešto drugo. Sindikati s pravom ukazuju kako 2.814 kuna nije dovoljno za život i da bi se morao mijenjati naèin obraèuna minimalne plaæe kako bi se osigurali minimalnu uvjeti za život preko 100 tisuæa radnika koji primaju „minimalac“. Kada to slušaju umirovljenici se uglavnom solidariziraju s radnicima, ali upozoravaju i na to kako su prosjeène mirovine u Hrvatskoj èak za 652 kune manja od minimalne plaæe. Pojednostavljeno reèeno, što vrijedi za jedne ne vrijedi za druge. Dok je za radnike minimalna plaæa od 2.814 kuna neizdrživo mala što je toèno, dotle za umirovljenike prosjeèna mirovina od 2.162 kuna „normalna“. Jesmo li stvarno došli u situaciju da postoje dvije kategorije graðana – oni prvog, drugog ili treæeg reda.
Švicarska formula dovela do siromaštva
Sama èinjenica da su mirovine u Hrvatskoj zamrznute, što znaèi da usklaðivanja rasta mirovina nema, otvara i neka dodatna pitanja. Matica umirovljenika je godinama upozoravala da postojeæa Švicarska formula nije dobra za usklaðivanje rasta mirovina jer generira stvaranje prevelike razlike izmeðu rastamirovina i plaæa. Stoga je veæ dugo vremena predlagala da se mirovine usklaðuju samo s ratom plaæa i da tako umirovljenici dijele sudbinu radnika. U zadnjih deset godina mirovine su imale slabiji rast za oko deset posto samo zato što nisu usklaðivane s rastom plaæa pa je to jedan od glavnih razloga što je stvorena nedopustivo velika razlika izmeðu prosjeène plaæe i prosjeène mirovine.
U zadnje vrijeme slušamo kako èak i odmrzavanje mirovina ne bi donijelo nikakav porast, jer statistièki nije bilo rasta potrošaèkih cijena. To je prilièno razljutilo èlanove Matice jer znaju da je, primjerice u srpnju prošle godine poskupjela struja, u sijeènju ove godine plin i grijanje, poveæane su cijene vode, komunalija i poštanskih usluga, RTV pretplate s tim što uvoðenje digitalnog TV signala donosi novi trošak, a najavljuju se nova poveæanja cijena, meðu kojima ponovno i struje. Dakle, umirovljenici imaju ozbiljno veæe troškove, a usklaðivanja rasta nema. Znaèi da nešto ne štima s naèinom raèunanja. To se mora promijeniti hitno jer je siromaštvo umirovljenike veæ ozbiljno zahvatilo. Matica je, inaèe, tražila od Vlade da zaustavi rast cijena iz svoje nadležnosti sve dok su mirovine zamrznute, ali je poskupljenja ipak bilo.
Umirovljenici postaju „dežurni krivci“ za krizu
Neki ekonomisti su poèeli serijski optuživati umirovljenike da su krivci za nastalu krizu. Ne samo ekonomisti, veæ i neki mediji i to na udarnim mjestima. Pri tome se prešuæuje jedan od važnih podataka da se za mirovine kod nas daje oko 10 posto BDP-a, a u Europskoj uniji za oko 2,5 posto u prosjeku više. Znaèi da mi nismo probili, nego štedimo na osiromašenim umirovljenicima.
Nedavno je u središnjem Dnevniku HTV-a bombastièno serviran podatak po kojem manjak u državnom proraèunu iznosi 6,9 milijardi kuna i da je to gotovo isti iznos koliki država iz svoje kase izdvaja za isplatu mirovina. Pozivajuæi se na izvore iz Ministarstva financija, HTV navodi da je za mirovine u prvih pet mjeseci ove godine izdvojeno ukupno 14,6 milijardi kuna, od èega je iz doprinosa naplaæeno 7,8 milijardi, a iz proraèuna 6,8 milijardi kuna. Iz toga je izveden zakljuèak da je naplata za mirovine „najviše utjecala na rast proraèunskih rashoda“ i da „izdvajanje za mirovine najviše optereæuje državne financije“.
Nije li upravo ovakvo tumaèenje brojki najbolji primjer kako su umirovljenici svedeni na socijalne sluèajeve. Njima se dakle „daje“ iz proraèuna, a ne navodi se da su oni to zaradili kroz svoj radni vijek i da im to treba vratiti, a ne davati kao proraèunsku milostinju. Zar i to nije pokazatelj kako se društvo odnosi prema umirovljenicima i kako ih definira kao èisti „trošak“.
Na umirovljenike se svaljuje krivnja zato jer ih sada ima 1.184.485, a zaposlenih 1.506.467 što znaèi da je odnos 1:1,27. Meðutim, to jest s jedne strane rezultat rasta broja umirovljenika, ali s druge i velikog pada broja zaposlenih. No, što sa svim tim imaju umirovljenici koji veæ jesu u mirovini i koji su je stekli na zakonit i korektan naèin. Upravo je i na Skupštini Matice umirovljenika Hrvatske, na kojoj je bilo 120 predstavnika udruga umirovljenika od Dubrovnika do Vukovara, postavljeno pitanje dokle æe se teret krize svaljivati na umirovljenike i do koje razine æe se spuštati mirovine u odnosu na prosjeène plaæe.
Pri tome su iznijeli i jednu novu postavku koja je u suštini toèna. Mirovine nisu državno vlasništvo, one su vlasništvo svakog umirovljenika pojedinaèno. I tko ima pravo ovako ih umanjivati i obezvreðivati.
Novi val umirovljenja
U Programu Vlade najavljuje se pooštravanje uvjeta za odlazak u prijevremenu mirovinu. Znamo da se sada za prijevremeni odlazak u mirovinu godišnje smanjuje 1,8 posto (za svaki mjesec prijevremenog odlaska u mirovinu u izraèunu se mirovina smanjuje za 0,15 posto. Za 12 mjeseci, odnosno za jednu godinu, to iznosi ukupno 1,8 posto). To znaèi za pet godina, koliko se maksimalno omoguæuje za odlazak u prijevremenu mirovinu, najveæe moguæe smanjenje je devet posto ( 5 godina pomnoženo s 1,8 posto). No, prema novim prijedlozima smanjenje bi bilo znatno osjetnije i iznosilo bi od 20 do 25 posto, odnosno èak èetiri ili pet posto godišnje.
I što se sada dogaða? Samo u 2010. godini Hrvatska æe, prema procjenama, imati 56.000 umirovljenika koji æe iæi u prijevremenu mirovinu, jer se poslodavci rješavaju starijih radnika. Dolaskom na Zavod za zapošljavanje, ako imaju uvjet za mirovinu, automatizmom u nju i odlaze, pa i protivno svojoj volji, ali æe svejedno biti izloženi penaliziranju zbog prijevremenog umirovljenja.
Nakon najave te mjere opet æemo, dakle, imati val novih umirovljenja. A i ljudi sami æe bježati u prijevremenu mirovinu svi koji to mogu. To znaèi novi teški pritisak na mirovinski fond i novi udar na umirovljenike. Stoga se pitamo, a kakve veze umirovljenici imaju s tim? To je sve rezultat poteza onih koji donose zakone i provode ih u državi. Pa neka onda posljedice snose pravi krivci, a ne umirovljenici. I bilo bi dobro da se sada ne svaljuje krivica i u javnosti na umirovljenike. Dosta je bilo. To su rekli i predstavnici u Skupštini Matice umirovljenika 12. svibnja u Zagrebu.
Savan TOMAŠEVIÆ
Deklaracija
Na nedavno održanoj Izbornoj skupštini Matice umirovljenika Hrvatske, posebno je bio zapažen prijedlog predstavnika Zajednice udruga umirovljenika Istarske županije Brune Stermotiæa da se donese Deklaracija o osnovnim i neotuðivim pravima umirovljenika Republike Hrvatske.
Polazeæi od ustavnog odreðenja da je Republika Hrvatska socijalna država Stermotiæ je argumentirao brojnim podacima da mirovine konstantno padaju niz godina i da sada veæ više nalikuju socijalnoj pomoæi, nego zasluženoj mirovini koja treba pružiti moguænost normalnog življenja. Mirovina postaje sve nesigurnija kategorija, koju se može dirati, prekrajati i mijenjati, iako ona nije vlasništvo države veæ steèeno pravo, odnosno privatna svojina koju garantira Ustav, naglasio je Stermotiæ.
On je posebno istaknuo da bi trebalo donijeti Deklaraciju u kojoj bi se morali definirati i konsenzualno prihvatiti što je osnovno i neotuðivo pravo umirovljenika. U to pravo, po njegovim rijeèima spada i obveza redovnog usklaðivanja mirovina s ratom plaæa te donošenje odluke da se prosjeèna mirovine podigne na razinu od 50 posto prosjeène plaæe i da cilj bude 75 posto. Stermotiæev prijedlog æe uskoro razmatrati i Predsjedništvo Matice te ga proslijediti na daljnju raspravu.
