Lihvarenje je u Hrvatskoj „legalizirano“, umirovljenici među glavnim metama!?
Ako mislite da je naslov pretjeran, onda vas moram upozoriti na nekoliko činjenica koje su prije nekoliko dana objavljene, i koje su prošle potpuno nezapaženo u Hrvatskom saboru. Nitko od zastupnika nije reagirao, nitko nije podigao glas, a još manje proglasio uzbunu. A riječ je o sustavnoj, institucionalno dopuštenoj „pljački građana“ koju godinama provode agencije za naplatu potraživanja, pod punim pokroviteljstvom države.
Prema podacima HINA-e, na kraju listopada ove godine više od 200 tisuća građana imalo je blokirane račune radi provođenja ovrha. Ukupna glavnica duga iznosila je 2,93 milijarde eura, što znači prosječno 14.500 eura po osobi. Kada se tomu dodaju obračunate kamate od 1,07 milijardi eura, dobivamo razmjere koji su bez imalo pretjerivanja zastrašujući.
Posebno zabrinjava struktura dugova. Prema FINA-i, dug građana prema bankama iznosio je 650 milijuna eura, a prema financijskim institucijama ukupno 730 milijuna eura, sve bez kamata. Jasno je da se golemi dio ukupnog duga odnosi na svakodnevne usluge koje građani, zbog sve nižeg standarda, više nisu mogli pratiti. No ono što se uporno prešućuje, a što bi trebalo biti od javnog interesa, jest koliki dio blokada otpada na agencije za naplatu potraživanja, koje u Hrvatskoj djeluju potpuno nekontrolirano.
Te agencije, prema iskustvu brojnih građana, praktički su postale legalizirane lihvarske ispostave. Njihove prakse su beskrupulozne, njihove metode agresivne, a poslovni modeli utemeljeni na čistoj eksploataciji. Svjedočanstva građana su slična, i nakon što godinama otplaćuju dugove, dug se ne smanjuje, dapače, često postaje veći od prvotnog iznosa. Mnoga dugovanja pretvorena su u pravu spiralu dužničkog ropstva bez vidljivog kraja.
No, da ne bude zabune, problem nisu samo agencije. Još veći problem su oni koji im omogućavaju da rade to što rade, banke i institucije koje nenaplaćena potraživanja prodaju za bagatelne iznose, nerijetko za tek desetak posto vrijednosti glavnice. Agencije zatim od građana potražuju ne samo punu glavnicu, nego i kamate i razne dodatne troškove, što često kod manjih dugova rezultira višestruko većim iznosima od stvarnog duga.
Banka odnosno vjerovnik tako dobiva porezne olakšice, agencija masno zarađuje, a građanin ostaje iscrpljen, uništen i često doživotno zarobljen u ovršnom sustavu. Još je strašnije kada banka „proda“ čak i nepostojeći dug, što se u Hrvatskoj već događalo, i opet, bez posljedica. Zato Hrvatska mora hitno intervenirati. Ne sutra, ne kroz nekoliko godina, nego odmah, i to tako da se određene obveze moraju automatski proglasiti ništavnima nakon proteka razumnog roka, bez obzira je li dug prodan ili ustupljen.
Agencije za naplatu potraživanja moraju biti trenutačno suspendirane, i tako dok se zakonski ne uredi okvir koji će ih spriječiti da od dužnika naplaćuju išta više od glavnice, pogotovo ako su je otkupili za svega 5 ili 10 % njezine vrijednosti. Povrh svega treba odmah uvesti strogi nadzor i kaznene odredbe za sve koji putem otkupa dugova ostvaruju očito lihvarske profite.
U svakoj pravno uređenoj državi, lihvarenje je kazneno djelo. U Hrvatskoj, ono je institucionalno „ozakonjeno“. Nažalost, ne vidi se ni trunka političke volje da se ta „pljačka“ konačno zaustavi.
