VUKOVAR, 34 GODINE OD TRAGEDIJE KOJA JE PROMIJENILA HRVATSKU
18.studenoga obilježavamo 34 godine od pada Vukovara, grada koji je, sa svojih tada preostalih 15.000 stanovnika, gotovo tri mjeseca odolijevao nadmoćnom agresoru. Već nakon pada Bogdanovaca 10. studenoga bilo je jasno da Vukovar ne može izdržati još dugo, ali izdržao je dodatnih osam dana bez ikakve opskrbe. Ta žrtva nikada ne smije biti zaboravljena, a još manje korištena za dnevnopolitičke igre.
Stanovnici istočne Slavonije i dragovoljci iz cijele Hrvatske su, gotovo bez oružja, zaustavili vojni stroj koji je želio pokoriti cijelu državu. Junaštvo malobrojnih branitelja i građana dalo je Hrvatskoj vrijeme da se pripremi za obranu i pokazalo agresoru sve njegove slabosti. Vukovar je već tada bio moralna prekretnica, mjesto gdje je neprijatelj izgubio rat koji je tek započeo.
Ne smijemo zaboraviti ni tisuće malih, velikih ljudi čija su djela trajno utkana u temelje hrvatske slobode, kao i povijesnu ulogu legendarne 204. brigade koja je, iako slabo naoružana, mjesecima držala cijelu jugoarmiju u zastoju.
Vukovarski civili, koji su unatoč svemu ostali u gradu i dijelili sudbinu svojih branitelja, pretrpjeli su nezamisliv pakao, koncentracijske logore, mučenja i progone. Najmračnija mrlja međunarodne zajednice ostaje Ovčara, zločin koji su mogli spriječiti, a nisu.
Mnogi prognani Vukovarci nikada se nisu vratili u svoj grad, neki jer su život nastavili drugdje, a neki jer ne mogu živjeti kraj onih koji su im nanijeli zlo.
Na današnji dan sjećamo se i Škabrnje, gdje je 18. studenoga 1991. počinjen zločin jednak onome na Ovčari, masovna ubojstva civila i spaljeno selo.
Zato, neka 18. studenoga ne bude samo protokol, paljenje svijeća ili polaganje vijenaca.
Neka traje 365 dana. Sjećanje je naša obveza. Učenje iz povijesti naša je odgovornost.
Poklonimo se žrtvama u tišini. Jer i danas, 34 godine kasnije, rane su za mnoge jednako bolne kao i prvoga dana, a tuga, za neke, nikada neće prestati.
