Univerzalna stimulacija ili sustavna nepravda?

Univerzalna stimulacija ili sustavna nepravda? 

Bonifikacija za dulji rad 0,45% za svaki mjesec!?

Uvođenjem novih pravila o bonifikaciji kojima se potiče ostanak u svijetu rada i nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, otvorena su važna pitanja pravednosti i jednakosti unutar mirovinskog sustava. Suštinsko pitanje glasi: je li bonifikacija od 0,45 % u značajno različitim nominalnim iznosima po mjesecu duljeg rada pravedna?

Prema važećem zakonodavstvu, pravo na punu starosnu mirovinu ostvaruje se sa 60 godina života i 41 godinom staža, ili 65 godina života i minimalno 15 godina staža (za redovnu starosnu mirovinu).

Bonifikacija od 0,45 % po mjesecu duljeg rada nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu primjenjuje se univerzalno bez razlike po trajanju prethodnog radnog staža. Ova mjera, iako naizgled poticajna, otvara niz ozbiljnih sustavnih i etičkih pitanja.

Usporedimo tri scenarija:

Radnik s 41 godinom staža i 60 godina života koji odluči raditi još 5 godina (do 65. godine) ostvarit će bonifikaciju od 27 %, i to na mirovinu temeljenu na značajnom stažu i uplatama što rezultira visokom nominalnom povećanju mirovine.

Radnik s 30 godina staža i 65 godina života također ostvaruje pravo na redovnu starosnu mirovinu produženjem rada za 5 godina ostvaruje istu bonifikaciju od 27 %, ali na nižu osnovicu, a samim time i nižim nominalnim povećanjem.

Radnik s minimalnim uvjetom od 15 godina staža i 65 godina života za isti period rada ostvaruje identičnih 27 % bonifikacije, ali nominalno znatno manje od prethodnih primjera. U konkretnim brojkama, povećanje za ovu skupinu može biti i tri puta manje nego kod osobe s punim radnim stažem.

Naizgled jednaka prava očito ne znače i jednaku vrijednost. Bonifikacija od 0,45 % mjesečno ne vodi računa o ukupnom radnom doprinosu pojedinca sustavu kroz dulji rad već uzima u obzir razlike u uplati doprinosa, visini plaća, dužini osiguranja i visini mirovine koju je pojedinac ostvario ranije. Postavlja se logično pitanje nagrađuje li se stvaran rad ili samo mjeseci/godine duljeg rada?

Ovakva univerzalna bonifikacija doima se kao još jedan oblik površne "reforme" koja ignorira dubinske razlike među osiguranicima stvarajući iluziju jednakosti koja prikriva činjenicu da je stvarna vrijednost povećanja mirovina za produljeni rad u apsolutnom iznosu znatno neujednačena.

Aktualna bonifikacija predstavlja pokušaj poticanja duljeg ostanka u svijetu rada što je za pozdraviti, no njen model implementacije je površinski i nije pravedan. Sustav koji jednako u postotku ali različito u nominalnom iznosu nagrađuje jednak radni doprinos ne može se smatrati pravednim.

Ako se želi ostvariti istinska jednakost i motivacija za dulji rad, bonifikacija bi trebala biti temeljena na načelu proporcionalnosti, a ne puke formalne jednakosti, i naravno, povezana s realnim doprinosima u sustav, a ne samo s brojem mjeseci ili godina duljeg rada.

Bez prethodno ozbiljne analize učinaka svaka nova izmjena Zakona se svodi na razinu kozmetičke promjene koje ne ukazuju na dubinske strukturne nepravde u mirovinskom sustavu, niti ih rješavaju...